Priča o Lassie

Objavljeno u Ljubimci

Lutajući po centru Jelse, mali psić, izgubljen i prestrašen, nije mogao ni slutiti kako će mu se sreća okrenuti.

Nježne oči Nježne oči Foto: Vivian Grisogono

Kada je pas napušten u ljudskom naselju ili u njegovoj blizini, nema jamstva kakva će mu biti konačna sudbina. Hoće li preživjeti i pronaći novi, bolji život? To je naš cilj kada se upuštamo u akcije spašavanja pasa. Postoje procedure za pomoć psima lutalicama i neželjenim psima, ali informacije se ne objavljuju u javnosti, osim preko organizacija poput naše.

Vidjeti kako luta po Jelsi, tužan prizor.
Jadna mala skitnica napuštena je da tumara Jelsom u travnju 2024. godine, no malo tko je znao što činiti kad bi ju vidio. Bila je u jako lošem stanju. Kost i koža sa zakržljalim, deformiranim stražnjim nogama, veoma nervozna i potpuno izgubljena. Očito je bila teško zanemarena i najvjerojatnije okrutno maltretirana.

Zakržljale stražne noge. Foto: Vivian Grisogono

Spašena dobrotom.
Nakon nekoliko dana, jedna dobroćudna gospođa joj se sažalila i sklonila skitnicu na sigurno mjesto. Zlatka nije imala pravog iskustva sa psima i štoviše osjeća određenu dozu straha prema njima, no tužan prizor ovog psa nije mogla podnijeti. Tražila je pomoć putem društvenih mreža, prije nego što je saznala više o Eco Hvaru, pa nam se javila u četvrtak, 18. travnja. Savjetovali smo joj da je prioritet provjeriti je li pas mikročipiran, za što gradski redar ima čitač čipa. Kada se pokazalo da pas nema čip, službenik je pitao Zlatku može li ga zadržati preko noći, pa će ga sljedeći dan premjestiti u sklonište za pse.

Vrlo gladna! Foto: Vivian Grisogono

Što kaže zakon
Kasnije tog četvrtka smo provjerili sa Bestie Animalis Centrum Skloništem je li sve organizirano za premještaj. Ovo sklonište u Kaštel Sućurcu posluje po najvišim standardima i jedino je registrirano sklonište u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Općina Jelsa, kao i Stari Grad i Hvar, ima godišnji ugovor sa Zakladom Bestie, sukladno Zakonu o zaštiti životinja, koji kaže da se na području svake jedinice regionalne samouprave mora osnovati barem jedno sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta. Također su obvezne sudjelovati u financiranju poslovanja skloništa, uz participaciju svih jedinica lokalne uprave (članak 62. točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19).

Što će biti? Foto: Vivian Grisogono

Neočekivane prepreke
Otkrivši da ništa nije organizirano, u petak ujutro kontaktirali smo jelšanskog gradskog redara, da bi saznali da je lokalni veterinar upravo očitao čip psa i pronašao vlasnika. Brzi poziv Zlatki otkrio je da je njezina spašena skitnica cijelo vrijeme bila s njom i da je veterinar nije ni vidio. Očito je drugi pas napravio cijelu pomutnju! Njegova priča bila je prilično čudna: pobjegao je, pa ga je netko zavezao za stablo u polju gdje je i pronađen, nakon čega ga je veterinar uspio vratiti vlasniku i sve je sretno završilo.

Znatiželjna. Foto: Vivian Grisogono

Sada je bilo vrijeme da organiziramo premještaj Zlatkine skitnice u sklonište. Uz suglasnost načelnika dobili smo obvezu od upravitelja Općine Jelsa, Ivice Keršića, da će Vijeće platiti smještaj psa u sklonište. Kako bi pokrili dio troškova, dogovorili smo da ćemo mi snositi putne troškove i osobno prebaciti psa. To je naš uobičajeni postupak. Smještaj trenutno košta 550€ po psu. Ako to zvuči skupo, samo odvojite trenutak da razmotrite što sve ta naknada mora pokriti: uvid možete dobiti iz 9. točke našeg objašnjenja - Dvanaest dobrih razloga za pomaganje Zakladi Bestie. Orijentacije radi, sterilizacije su obavezne: na Hvaru se cijene kreću od 200€ - 250€ ovisno o veličini psa, tako da naknada za smještaj ne pomaže pretežito kad se radi o No-Kill skloništu gdje psi mogu boraviti mjesecima ili čak godinama! Pošto manje od polovice lokalnih vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji ispunjava svoju zakonsku obvezu da financijski podupre Zakladu Bestie, nije čudno da je pokrivanje troškova skloništa neprekidna borba.

Može hodati ali šepa. Foto: Vivian Grisogono

Vikend odgoda, dodatna komplikacija
Sa svim potrebnim koracima riješenima, najraniji datum za premještaj skitnice bio je sljedeći ponedjeljak. Kako je Zlatka trebala otići za vikend, trebalo je pronaći alternativno mjesto za skitnicu. Privremeno sklonište u Starom Gradu bilo je dostupno samo od nedjelje ujutro, nakon čega je u nedjelju poslijepodne, 21. travnja, prebačena u Pitve. Tamo je sljedećeg dana upoznala nekoliko novih prijatelja, Saru, Tomu, Susannu i Hansa, koji su joj svi pomogli i odvezli je do auta u kojem je počeo njen put u Split. Toma ju je odlučio nazvati Lassie i bio je oduševljen kada je saznao da to na škotskom znači „mlada djevojka“, pa savršeno pristaje. o

Korist od odgode
Sve u svemu, dobro je što je Lassie provela nekoliko dana na Hvaru prije nego je krenula na sljedeću etapu svog putovanja. Fizički je vidno napredovala, primajući redovite, kvalitetne obroke. Nakon prvobitnog straha od ljudi, brzo je naučila da joj ljudi u blizini sada žele dobro i pokušavaju joj pomoći. Na svaki novi kontakt odgovarala je s očitim povjerenjem i toplinom. Istovremeno mijenjanje mjesta i upoznavanje različitih ljudi, značilo je da se nije previše vezala ni za jednu osobu, što bi je vjerojatno bilo rastužilo na odlasku.


Spava na trajektu. Foto: Vivian Grisogono
 
Putovanje prema Splitu
Lassie je očekivano bila savršen putnik na stražnjem sjedalu automobila i dobra kao kruh na vožnji trajektom do Splita, spavajući mirno gotovo cijelim putem.
Mirna u autu. Foto: Zvonimir Filipović

U splitskoj nas je luci dočekao Zvonimir Filipović iz Zaklade Bestie, koji je Lassie priredio uobičajenu toplu Bestie dobrodošlicu maženja i poljubaca!

Dobro došla! Foto: Vivian Grisogono

Iako je mogla hodati, Zvonimir ju je nježno odnio do svog auta jer se bojala vođenja na uzici. Zatim su krenuli prema Zakladi Bestie, gdje je prve dane Lassie provela na medicinskim pregledima kako bi se utvrdilo njezino zdravstveno stanje. Naša sumnja da ima lišmaniozu je brzo potvrđena testiranjem. Na Hvaru je to prilično čest problem, a jedan od faktora je i raširena uporaba pesticida, posebice herbicida, koji narušavaju imunološki sustav pasa, ali i ljudi. Srećom, bolest se može kontrolirati odgovarajućim liječenjem. Zaklada Bestie radi na tekstu s detaljnim uputama za ljude koji su spremni udomiti pse pozitivne na lišmaniozu.

Prvo iskustvo u Skloništu. Foto: Zvonimir Filipović

Mnogima hvala od srca
U ponedjeljak, 22. travnja je načelnik Jelse, Nikša Peronja ljubazno potvrdio da će Općina Jelsa platiti smještaj u skloništu. Mi u Eco Hvaru smo neizmjerno zahvalni svim dobrim ljudima koji su pomogli spasiti Lassie od neizvjesnosti i vjerojatno daljnje patnje. Suzdržano smo uvjereni da će se fizički oporaviti i pronaći dom pun ljubavi kakav i zaslužuje. Nema sumnje da joj je prelazak u Zakladu Bestie pružio najbolju moguću priliku. Ljubaznost i brižnost prema životinjama koje primaju, odlike su rada skloništa.

Nastavak puta
Poanta je brzo dokazana: Lassie je privukla naklonost mnogih kada je predstavljena ljubiteljima životinja koji prate informativne portale Zaklade Bestie na internetu. Veoma brzo je imala sreću da joj ponudi dobar, stabilan dom u Zagrebu, čime je ušla u novu fazu svog životnog putovanja. Budućnost joj se smiješi!

Lassie - Lele i nova prijateljica Poppy u Zagrebu

Lassie u Zagrebu
Lassie je stigla u Zagreb 1. svibnje, gdje je upoznala svoj novi dom i svoju novu cimericu Poppy. U međuvremenu je njezin uzorak krvi poslan Veterinarskom fakultetu u Zagreb, koji će Lassie dati najbolji mogući protokol liječenja prema rezultatima mjerenja titra. Dobiva novo ime: Lele i sudeći po fotografijama snimljenim na dan dolaska i tijekom sljedećih nekoliko tjedana, čini se da se dobro snašla.

Izvještaj iz Zagreba, 5. svibnja 2024.

Divne vijesti: Lassie, sada skraćeno Lele, otkotrljala se i sigurno dočekala se na nogama! Njezini novi skrbnici očito rade sve kako treba. „Ona nije naučena na kuću, ali i tu polako napredujemo. Ne čini se ništa drugačije od onoga kako je bilo s Poppy kad smo je prvi put dobili. Još uvijek se dogode povremene nezgode, ali je uredno i redovito izvodim u park i hvalim je kada tamo piški ili kaki. Evo, ovo jutro joj je išlo dobro... Hodanje na uzici također ide glatko. Prvog dana je bilo teško, nije mogla to nikako razumjeti. No, pokazalo se veoma korisnim kada bi ju izvela zajedno s Poppy, jer tada ju Lele prati.

U šetnji

No važnije, čini se da joj se noge popravljaju. Ujutro zna biti malo ukočena, ali nakon dobrog istezanja može savršeno hodati. Zapravo smo već puno prohodali i dobro je, tako da, bez da je pretjerano tjeram, mislim da je samo stvar izgradnje mišića. Imam nekoliko lijepih videa na kojima zajedno šetaju vani. Dosta ljudi nas je već zaustavilo vani da bi pitali za nju i rekli kako je lijepa. Bili smo u parku za pse ovdje i Lela se sjajno zabavila – trčala je uokolo, igrala se, skakala na druge pse, ganjala ih!

Lele je puna ljubavi – često dođe do mene maziti se na kauču ili krevetu, a ako radim legne do mojih nogu ili mi sjedi u krilu. Voli taj fizički kontakt, ali sam iznenađena koliko brzo je uspostavila odnos s nama s obzirom na sve što je prošla u životu – ne bih joj zamjerila da je u početku bila malo manje povjerljiva.


Poppy je glavna

Također je vrlo zaigrana – krađa papuča se već čini kao njena najdraža smicalica. Smiješno je kako je Poppy očito šefica, a Lele voli jurišati okolo, trčeći i skačući po njoj. Ponaša se dosta kao štene, pa se pitam je li možda mlađa nego što smo isprva mislili. Ovako je gledajući bih rekla da ima samo 6 mjeseci. Ukratko, potpuno smo oduševljeni s njom i zaljubljeni smo u nju, tako da možete biti sigurni da će od sada živjeti kao mala princeza.“


Užitak!

13. svibnja zaprimili smo još jedan izvještaj koji je potvrdio Leleinu sreću: „samo par malih novosti da vidite kako se Lele jako dobro snalazi. Vrlo je društvena i puna ljubavi, uživa u društvu ljudi i igranju s drugim psima. Posljednjih nekoliko dana bila je kod veterinara, otišla na svoj prvi piknik, kao i na nekoliko jako dugih šetnji (sada već vrlo dobro hoda na uzici), bila u posjeti prijatelja (obično bi zaspala na kauču)… trenutačno mislim da ne bi mogla biti sretnija.“

Prvi piknik

Nešto više od tjedan dana kasnije, stigle su vijesti o dodatnom razlogu za veselje u razvoju Lele: „Sjajna vijest je da su joj se noge sada vratile u normalu – stvarno dobro hoda na uzici i juri po parku, igrajući se s Poppy i ostalim psima. Bili smo u nekoliko dugih šetnja, a čak smo uspjeli i zajedno otrčati 5km. Voli izlaziti i ako vidi da obuvam cipele, čeka me kraj vrata kako ne bi bila ostavljena.

Noge su joj se ispravile!

Pristojna je u društvu, pa sam je vodila i kod prijatelja na večeru – istražuje i pozdravlja sve, ali je smirena i ne moli za hranu. Svi je vole i kažu da je ponovno dobrodošla. Ona voli kad ju mazimo, pogotovo po trbuščiću, i često zadovoljno mrmlja.

Generalno se čini puno zdravije nego kad je stigla – sada nije toliko krhka. Svaki dan uzima Alopurinol, a uskoro ćemo početi s Milteforanom. Krzno joj je bolje, s manje suhe kože, no još uvijek bi se moglo poboljšati na repu.“

Lele je tako umiljate naravi da ne čudi što dirne u srce svakoga tko dođe s njom u kontakt. Što je našla svoj idealan dom tako brzo, nije ništa više od onog što zaslužuje, no svejedno se čini kao pravo čudo! Kako se dogodilo?

Saznali smo za nju preko Instagram stranice Bestie - tamo su stavili njezinu sliku i pomislila sam kako liči na Poppy i kako je nepravedno što je Poppy imala baš sreće dok je bila beskućnica i kako takvu sudbinu nikad ne bih željela Poppy, pa smo je morali uzeti. I super je kako se dobro uklopila, predivna je.”

Prijateljice: Poppy i Lele
Kako kaže njezin novi vlasnik: „Mislim da Lele ne može biti sretnija!”
Lele u kolovozu 2024.:
kolovoz 2024.
U listopadu 2024.:
listopad 2024.
listopad 2024.
Lele, veljača 2025.
 
© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2024.
Prijevod: Josip Vlainić

POMOĆ BESTIE: NEOPHODNA ZA USPJEŠNO SPAŠAVENJE PASA
Lassie je peti pas kojeg smo ove godine smjestili u Sklonište Animalis Centrum. Ostala četiri su bili neželjeni psi za koje je Eco Hvar, zbog posebnih okolnosti, financirao smještaj. Lokalne vlasti odgovorne su samo za lutalice. Drago nam je da možemo pomoći u ovakvim situacijama, koje bi inače mogle završiti loše za pse. Vječno smo zahvalni predanim ljudima odgovornim za Zakladu Bestie, bez kojih bi naš rad na spašavanju pasa bio nemoguć!

NAPOMENA: ako na bilo koji način možete pomoći Skloništu 'Animalis Centrum', Zaklade Bestie (na primjer donacijom novca, hrane ili opreme, aktivnim volontiranjem, bilo to udomljavanjem ili privremenim čuvanjem životinje u nevolji) obratite se Zakladi putem Facebooka ili nazovite Zvonimira na 097 760 8906.

Dvanaest dobrih razloga da podržite Zakladu za zaštitu životinja Bestie iz Splita.

POMOZITE ZAKLADI BESTIE: MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBesti
 
 
 
 
Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Priča o Lassie

Eco Environment News feeds

  • Labour’s measures to ban deep-peat burning aim to safeguard habitats, tackle carbon emissions, and protect wildlife, so why are hunters up in arms?

    Burning vegetation on deep peat will be banned under government plans to protect nature and reduce carbon emissions.

    Vegetation on peatland is often burned to create habitat for grouse, which like to feed on the fresh shoots of new plants that grow after the burn. This increases the number of birds available to be shot for sport.

    Continue reading...

  • South Africa’s Marion Island is a breeding ground for the birds, but their chicks are being eaten alive by rodents. Now, the world’s largest operation to eradicate the invasive species is about to get under way

    By 2015, scientists knew from camera trap evidence that mice were attacking albatross chicks on Marion Island, but no one had ever witnessed it first-hand on the small volcanic outcrop off the coast of South Africa. So, when researchers Stefan and Janine Schoombie came across a badly wounded wandering albatross chick in a relatively accessible part of the island, they resolved to return at night. After hiking for 30 minutes in the dark, Stefan started quietly setting up his camera equipment behind a rock. “We were expecting to have to stalk, but the mice were climbing all over us,” he says.

    It didn’t take long for the mice to start feeding on the albatross chick. “The bird was a complete fluffball,” says Janine. “So, they just climbed up its back and started nibbling at its head. We could see their teeth going into its flesh.” The bird, too young to walk let alone fly, could only shake its head in irritation. “As scientists our job is to not intervene,” says Stefan. “But we really wanted to help that bird.”

    Continue reading...

  • With a leg-span the size of your hand, the UK’s biggest spider, ultra-rare and known for its extraordinary hunting skills, has many admirers

    Meet an Olympian among Britain’s 660 spider species: a palm-of-the-hand-sized arachnid that hunts in three dimensions and can even devour fish.

    The fen raft spider (Dolomedes plantarius) is a magnificent ambush predator: harmless to humans but lethal if you’re a pond skater, tadpole or even adult dragonfly.

    Araneae have been feared and discriminated against throughout history

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday, 2 April until midday on Friday, 4 April, and the winner will be announced on Monday, 7 April.

    Continue reading...

  • Annual peak is lowest on record, covering 5.53m sq miles – about 30,000 sq miles below the previous low in 2017

    Winter sea ice in the Arctic has reached a record low in 2025, according to Nasa and the US’s National Snow and Ice Data Center. The annual peak, recorded on 22 March, was the lowest since records began 47 years ago, with sea ice covering just 5.53m sq miles – about 1.1m sq miles less than last year – and 30,000 sq miles below the previous low in 2017. The Gulf of St Lawrence had almost no ice, while the Sea of Okhotsk experienced notably lower than average sea ice extent.

    In late January, sea ice extent in the Arctic unexpectedly decreased, losing an area the size of Italy (more than 115,000 sq miles). This can be attributed to cyclones pushing southerly winds in the Barents and Bering seas, causing ocean waves that broke apart and melted thin ice at the edge of the ice sheet. Temperatures up to 12C above normal were recorded between northern Greenland and the north pole.

    Continue reading...

  • By grazing between trees and removing potential wildfire fuel, wild horses help protect Galicia’s delicate ecosystems, but Europe’s largest herd has declined to just 10,000

    Continue reading...

  • Long Dean, Cotswolds: This is a world – and a worldview – away from the rush to get lab-grown meat on to the market

    It’s a test of patience waiting for a calf. But in our closed (ie we don’t buy in) small-scale herd, ensuring successful delivery of new life is vital. I’m now several days into regularly checking for signs of labour. By day, I stride through the greening wood, spring’s symphony of birdsong overlaid by woodpecker percussion, and by night, moonlit or torchlit, I stumble, observed by owls but without pausing to dwell on what those dark scufflings might be. These calves have been nine months in the making, a few more days won’t matter. Nature, after all, dictates her own pace.

    By contrast, in the news recently, the Food Standards Agency is seeking to speed up the approval of lab-grown meat. These products, originating from animal cells, will be developed in small chemical plants before being processed to look like food, and it is claimed they are better for the environment and health. Putting aside the irony that they seem to be the “ultimate” in processed food, it might be that using science is the most “efficient” way to produce meat. But – pardoning the pun – there’s much more at stake here than that.

    Continue reading...

  • Perhaps the most awe-inspiring of over 2,000 species is the amber comet, thought to only remain in Texas and Mexico

    If invertebrates are mostly unheralded workers that keep life on Earth ticking over, then fireflies are the rare flamboyant stars that help make that life worth living. They are Elton John in platform shoes and outlandish glasses at his piano, they are Sabrina Carpenter in a glamorous dress as she drops her towel on stage.

    Much like a Hollywood starlet who lounges around all day in a dressing gown eating crisps only to emerge later in stunning fashion on the red carpet, fireflies are creatures of the night, where their spectacular light shows both enchant and confound us.

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday 2 April until midday on Friday 4 April, and the winner will be announced on Monday 7 April.

    Continue reading...

  • We asked 18 Republicans whose districts benefit most from Biden’s IRA climate law if they back Trump’s demands

    Billions of dollars in clean energy spending and jobs have overwhelmingly flowed to parts of the US represented by Republican lawmakers. But these members of Congress are still largely reticent to break with Donald Trump’s demands to kill off key incentives for renewables, even as their districts bask in the rewards.

    The president has called for the dismantling of the Inflation Reduction Act – a sweeping bill passed by Democrats that has helped turbocharge investments in wind, solar, nuclear, batteries and electric vehicle manufacturing in the US – calling it a “giant scam”. Trump froze funding allocated under the act and has vowed to claw back grants aimed at reducing planet-heating pollution.

    Continue reading...

  • The thylacine might walk again. Or Lake Pedder might rise again. The possibility of ecological restoration in the island state plays into the appeal of going back in time

    There is something about Tasmania that makes it a place where people want to restore the past, and not just because Tasmanians still regularly report seeing thylacines bounding off into the forest.

    Certainly, it’s a retro kind of place. The landed gentry are still a thing, the powerful families of modern Tasmania tracing their ancestry back to the original squatters, who either took the land by force or bought it from the colonial government, no questions asked. Georgian mansions scatter the rural landscape; in Hobart, convict hewn stone is a building material of choice. Nearly 70% of Tasmanians had both parents born in Australia (the overall figure for the country is 47%), and more than 80% identify with a white ancestry (65% for Australia as a whole). If you ignore the giant cruise ships, the Teslas and the puffer jackets, you could imagine yourself in mid-century Australia.

    Continue reading...

  • Riot of native wildflowers that enthralled visitors in the past several years have failed to sprout due to too little rain

    It’s one of the best known rites of spring in California: extraordinary displays known as “superblooms” that coat the hillsides in an abundance of color. Some years the blooms are massive enough to draw tourists from around the world to revel in the fields, such as in 2023 when more than 100,000 people showed up on a weekend to gawk at the poppies in Lake Elsinore, a small city about an hour outside Los Angeles.

    But this year, not so much. Thanks to a brutally dry winter, the hills around the usual southern California superbloom hotspots have been conspicuously bare. Callista Turner, a state park ranger, could count the number of blooms on two hands as she surveyed the 8 miles (13km) of rolling hills at the Antelope Valley California Poppy Reserve in the final week of March, which is typically when superbloom season peaks. “We’re still waiting to see what kind of season we have,” she says. “It’s a very slow start.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen