Pesticidi, zarada, mučenje

Izraz očajnog terora na majmunčevu licu nezaboravna je slika, noćna mora svakome tko je iole empatičan prema žrtvama mučenja, bio to čovjek ili životinja. Životinje su najveće žrtve opasnih kemikalija.

Ipak, u piktogramima upozorenja koji se pojavljuju na pakiranjima kemikalija životinje nisu uključene.

Marketinški genij osmislio je izraz “sredstva za zaštitu bilja”, blagi eufemizam kojim prikriva stvarnost otrovnih kemijskih pesticida. Osigurao je paravan za buduće marketinške trikove, oksimoron “sigurni pesticidi” i povezani koncept “održivog korištenja pesticida”. “Konvencionalna poljoprivreda” još je jedan pogrešan pojam, pokušaj kojim nas se pokušava uvjeriti da je poljoprivreda bazirana na kemijskim pesticidima oduvijek bila norma. Sve ove besramne zablude osmišljene su da zbunjuju javnost te lokalne, državne i međunarodne vlasti navuku da daju podršku agrokemijskoj industriji i njezinoj ogromnoj zaradi.

U studenom 2019. godine novoizabrana hrvatska ministrica poljoprivrede Marija Vučković usprotivila se zabrani glifosata, sastavnog dijela najčešće korištenih pesticida na svijetu, uključujući “Roundup”. Dana 2. ožujka 2020. u pisanom odgovoru na pitanje od portala 'Total Croatia News'  postavljeno u skladu sa Zakonom o slobodi informiranja, službena podrška ministarstva potvrđena je iznijevši da nema “bitnih znanstvenih dokaza” o štetnosti glifosata. Ovo je iznenađujuće, budući da postoji mnogo vjerodostojnih znanstvenih dokaza da glifosat može biti vrlo opasan za zdravlje i okoliš.

Ključni problem je pitanje “znanstvenih dokaza”. U Europskoj uniji, kao i Sjedinjenim američkim državama, odobrenja kojima se dozvoljava oglašavanje i uporaba pesticida, gotovo se isključivo temelje na neobjavljenim “znanstvenim istraživanjima” koju sponzorira agrokemijska industrija. Za razliku od toga, nezavisna istraživanja objavljene u renomiranim časopisima zanemaruju se. U slučaju glifosata, ovo je dovelo do kontradikcije između zaključka Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC, agencija za rak u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije) da je glifosat “vjerojatno genotoksičan i kancerogen” (link na engleskom) te suprotnog stajališta promovirano od strane Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) (link na engleskom) i Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) (link na engleskom). Dok se IARC oslanja na propisno provjerena objavljena istraživanja (link na engleskom), EFSA i EPA u obzir su uzeli samo istraživanja sponzorirana od strane industrije koja su uglavnom neobjavljena a često i tajna. U Europi procedure za autorizaciju pesticida su znatno neispravne

Majmun sjedi u strahu, stegnutog vrata, tjednima i mjesecima se bespomoćno podvrgavajući svakodnevnom mučenju uzorkovanja otrova dok ga smrt ne stigne.

Europska unija primjenjuje načela dobre laboratorijske prakse (DLP) (link na engleskom) kao sredstvo kojim osigurava da se laboratorijska ispitivanja “ispravno” provode. Ovaj sustav daleko je od pouzdanog. Izvješće objavljeno 2020. godine (link na engleskom) otkrilo je da je laboratorij farmakologije i toksikologije (LFT) u Hamburgu tijekom razdoblja od nekih 15 godina lažiralo DLP istraživanja o toksičnosti, na primjer, zamjenom umrlih životinja živim te zataškavanjem otkrića o raku. Hamburški LFT provodi regulaciona istraživanja u ime farmaceutske i kemijske industrije, stoga se može zaključiti da su rezultati manipulirani kako bi odgovarali interesima industrije. LFT odgovaran je za brojna istraživanja glifosata od kojih su neki korišteni kada je supstanca ponovno odobrena od strane Europske unije 2017. godine.

Kemijski pesticidi potencijalno su opasni tijekom proizvodnje, distribucije i primjene; otrovi se mogu širiti zrakom, zemljom i vodom; može ih se dalje prenijeti preko obuće i odjeće; izdržljivi su u okolišu gdje se mogu akumulirati; prevladavaju u hrani koju jedemo, koja je proizvodena "konvencionalnim" metodama. “ Sigurne razine opasnih tvari definiraju se kao količine koje ne prelaze određenu granicu. Ta granica predstavlja teoretsku količinu koja može načiniti štetu, okolišu a osobito ljudskom zdravlju. Količina bilo kojeg dozvoljenog pesticida u hrani je dana kao "maksimalna razina ostataka" ili MRO. Europska agencija za kemikalije (ECHA) 07. ožujka izdala je popis od 4612 odobrenih biocidnih proizvoda i 854 aktivnih biocidnih tvari. Budući da popis ne uključuje fungicide i herbicide, isti nije potpun. 200 tvari identificirano je kao "vrlo zabrinjavajuće" (tj. izrazito opasno), a ECHA otvoreno je priznala da je agrokemijska industrija kriva što potrošačima nije pružila odgovarajuće informacije i upozorenja o rizicima (link na engleskom). Popis pesticida koji se koristi u Hrvatskoj, a koji popisuje Eco Hvar, na prvi pogled pokazuje da je velika većina potencijalno vrlo štetna za ljudsko zdravlje, a velik broj može biti i fatalan.

Ispitivanje radi utvrđivanja takozvane razine sigurnosti za pojedinačne tvari potpuno je irelevantno za stvarnost uporabe pesticida. U praksi, gdje se primjenjuje takozvana konvencionalna poljoprivreda, više kemikalija se obično primjenjuje na jednom području. Nitko ne može znati kakvi bi njihovi kombinirani učinci mogli biti na okoliš, divlje životinje te zdravlje ljudi ili životinja. Ispitivanje pesticida na životinjama kakvo se do sad prakticiralo nebitno je, neetično i strašno okrutno. ECHA navodi da treba koristiti alternativne vrste testiranja (link na engleskom), a testiranje na životinjama kao posljednje sredstvo. To se ne događa. Na tisuće životinja svih vrsta bilo je i nastavlja biti mučeno i žrtvovano u uzaludnim pokušajima da se dokaže nemoguće, a to je da su pesticidi možda "sigurni". Nema šanse.

Više detalja o laboratorijskoj prijevari možete pročitati na ovoj poveznici(link na engleskom) ali BUDITE UPOZORENI! Informacije su uznemirujuće, osobito ako ste ljubitelj životinja. Ako ste punoljetni državljanin EU, možete poduzeti mjere protiv industrije pesticida i njegove bezočne prakse potpisivanjem europske građanske inicijative "Spasimo pčele i poljoprivrednike", kampanja za progresivno smanjenje uporabe pesticida diljem regije, ujedno i za obnavljanje biološke raznolikosti i pružanje podrške poljoprivrednicima kako bi im se pomoglo u tranziciji s pesticida na sigurnije primjene u poljoprivredi. Ako želite učiniti nešto na praktičnoj razini, odabir kupovine samo organskih proizvoda najsnažnija je poruka koju možete poslati onima koji kontroliraju proizvodnju hrane a time činite i najbolje za svoje zdravlje.

© Vivian Grisogono, ožujak 2020.

Prijevod: Dinka Barbić

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Pesticidi, zarada, mučenje

Eco Environment News feeds

  • Virunga park ranger says babies are well cared for by mother Mafuko but high infant mortality makes first weeks critical

    It was noon by the time Jacques Katutu first saw the newborn mountain gorillas. Cradled in the arms of their mother, Mafuko, the tiny twins clung to her body for warmth in the forest clearing in Virunga national park, in eastern Democratic Republic of the Congo (DRC).

    Katutu, head of gorilla monitoring in Virunga, has seen dozens of newborns in his 15 years as a ranger. But, he tells the Guardian, even he was touched by the sight of the fragile infant males, who face serious obstacles if they are to become silverbacks one day.

    Continue reading...

  • As international treaty comes into force, bill to make it law in Britain is moving at ‘glacial pace’ through parliament

    The UK risks being shut out of a historic oceans summit because parliament has failed to ratify the UN’s high seas treaty, environmental charities and campaigners have warned.

    The high seas treaty, formally known as the Agreement on the Conservation and Sustainable Use of Marine Biological Diversity of Areas Beyond National Jurisdiction, comes into force on Saturday, after two decades of talks.

    Continue reading...

  • Cranbrook, Kent: I have a stretch of leggy hawthorn that needs attention, so I head out into the cold with my axe and billhook

    Wire netting is everywhere in the Kent Weald – barbed boundaries to ancient pastures where sheep and cattle still idly graze. But what did farmers do for the hundreds of years before stock fencing was invented?

    Hedges, so rooted in what we wistfully consider to be our natural landscape, are in fact human-made features, planted almost solely for the purpose of enclosure. Unmanaged hedges are not a permanent solution, though: young trees mature, trunks become bare, and animal‑sized holes appear, rendering them useless. To remedy this, the practice of hedge laying was developed; unlike bricklaying, it is an act of maintenance rather than creation.

    Continue reading...

  • Todolí foundation produces varieties from Buddha’s hands to sudachi and hopes to help citrus survive climate change

    It was on a trip with a friend to the east coast of Spain that the chef Matthew Slotover came across the “Garden of Eden”, an organic farm growing citrus varieties he had never heard of. The Todolí Citrus Foundation is a nonprofit venture and the largest private collection of citrus in the world with more than 500 varieties, and its owners think the rare fruit could hold the genetic secrets to growing citrus groves that can deal with climate change.

    The farm yields far more interesting fruit than oranges and lemons for Slotover’s menu, including kumquat, finger lime, sudachi and bergamot.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • Architects and designers have recycled ancient practice of collecting rainwater to make buildings ecologically friendly

    When the legendary Taiwanese rock band Mayday were due to perform in Beijing one evening in May 2023, some fans were worried that the rainy weather could affect the show. Mayday were taking to the stage in Beijing’s National Stadium, also known as the Bird’s Nest, built for the 2008 Olympics. Like the real-life twig piles that give the building its nickname, the stadium is built with an intricate and highly porous lattice, made of steel.

    “Don’t worry too much,” reassured an article published by the official newsletter for China’s ministry of water resources. “The Bird’s Nest also has its ‘secret weapon’!”

    Continue reading...

  • This week’s furore is microplastics researchers’ ozone moment. If they fail, the powerful plastics lobby will step into the breach

    Are we being injured and killed by ubiquitous, teeny-tiny shards of toxic plastic? Or aren’t we? For many months, the Guardian has reported a series of worrying scientific results that our bodies are full of jagged microplastic particles that could be giving us everything from heart attacks to reproductive problems.

    But on Tuesday, the Guardian revealed that a significant number of scientists think many of these studies showed no such thing. Or maybe they did. The methods are new and riddled with problems, so we can’t always reliably tell.

    Debora MacKenzie is a science journalist and author of Stopping the Next Pandemic: How Covid-19 Can Help Us Save Humanity

    Continue reading...

  • From Sydney’s northern beaches to the bottom of the Atlantic – the story of a man who won a trip of a lifetime in a local supermarket competition

    Bandra, Mumbai, 1998.

    Andrew Rogers, a 34-year-old Sydney greenkeeper, was visiting family in India with his wife, Winnie, and one-year-old son, Terence. Inside, as aunties prepared breakfast – the kitchen a sanctuary from the humid, honking streets – the phone rang.

    Continue reading...

  • From ride-to-work challenges to waste-conscious catering, making your office more environmentally minded doesn’t have to be a slog

    January marks the start of a new work year, and as Australians head back to the office, site or shop floor, it’s a good opportunity to revisit and refresh some wasteful work practices.

    Most people spend a considerable amount of time at work so actions we take there can be meaningful, says Helen Oakey, chief executive at Renew, a not-for-profit that advocates for people to live sustainably.

    Continue reading...

  • Exclusive: Secret report suggests fats, oils and grease accumulate in ‘inaccessible dead zone’ at Malabar plant, then dislodge when pumping pressure ‘rapidly increases’

    A giant fatberg, potentially the size of four Sydney buses, within Sydney Water’s Malabar deepwater ocean sewer has been identified as the likely source of the debris balls that washed up on Sydney beaches a year ago.

    Sydney Water isn’t sure exactly how big the fatberg is because it can’t easily access where it has accumulated.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen