Eco Hvar

Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - ￡25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Eco Environment News feeds

  • Peatland burning ban aims to protect wildlife and England’s carbon stores

    Labour’s measures to ban deep-peat burning aim to safeguard habitats, tackle carbon emissions, and protect wildlife, so why are hunters up in arms?

    Burning vegetation on deep peat will be banned under government plans to protect nature and reduce carbon emissions.

    Vegetation on peatland is often burned to create habitat for grouse, which like to feed on the fresh shoots of new plants that grow after the burn. This increases the number of birds available to be shot for sport.

    Continue reading...

  • ‘They started nibbling at its head’: the bold plan to rid an island of albatross-eating mice

    South Africa’s Marion Island is a breeding ground for the birds, but their chicks are being eaten alive by rodents. Now, the world’s largest operation to eradicate the invasive species is about to get under way

    By 2015, scientists knew from camera trap evidence that mice were attacking albatross chicks on Marion Island, but no one had ever witnessed it first-hand on the small volcanic outcrop off the coast of South Africa. So, when researchers Stefan and Janine Schoombie came across a badly wounded wandering albatross chick in a relatively accessible part of the island, they resolved to return at night. After hiking for 30 minutes in the dark, Stefan started quietly setting up his camera equipment behind a rock. “We were expecting to have to stalk, but the mice were climbing all over us,” he says.

    It didn’t take long for the mice to start feeding on the albatross chick. “The bird was a complete fluffball,” says Janine. “So, they just climbed up its back and started nibbling at its head. We could see their teeth going into its flesh.” The bird, too young to walk let alone fly, could only shake its head in irritation. “As scientists our job is to not intervene,” says Stefan. “But we really wanted to help that bird.”

    Continue reading...

  • Vote for the beast that may be as ruthlessly predatory as us – the fen raft spider

    With a leg-span the size of your hand, the UK’s biggest spider, ultra-rare and known for its extraordinary hunting skills, has many admirers

    Meet an Olympian among Britain’s 660 spider species: a palm-of-the-hand-sized arachnid that hunts in three dimensions and can even devour fish.

    The fen raft spider (Dolomedes plantarius) is a magnificent ambush predator: harmless to humans but lethal if you’re a pond skater, tadpole or even adult dragonfly.

    Araneae have been feared and discriminated against throughout history

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday, 2 April until midday on Friday, 4 April, and the winner will be announced on Monday, 7 April.

    Continue reading...

  • Weather tracker: Arctic winter sea ice at record low in 2025, scientists say

    Annual peak is lowest on record, covering 5.53m sq miles – about 30,000 sq miles below the previous low in 2017

    Winter sea ice in the Arctic has reached a record low in 2025, according to Nasa and the US’s National Snow and Ice Data Center. The annual peak, recorded on 22 March, was the lowest since records began 47 years ago, with sea ice covering just 5.53m sq miles – about 1.1m sq miles less than last year – and 30,000 sq miles below the previous low in 2017. The Gulf of St Lawrence had almost no ice, while the Sea of Okhotsk experienced notably lower than average sea ice extent.

    In late January, sea ice extent in the Arctic unexpectedly decreased, losing an area the size of Italy (more than 115,000 sq miles). This can be attributed to cyclones pushing southerly winds in the Barents and Bering seas, causing ocean waves that broke apart and melted thin ice at the edge of the ice sheet. Temperatures up to 12C above normal were recorded between northern Greenland and the north pole.

    Continue reading...

  • Spain’s wild horses in peril – in pictures

    By grazing between trees and removing potential wildfire fuel, wild horses help protect Galicia’s delicate ecosystems, but Europe’s largest herd has declined to just 10,000

    Continue reading...

  • Country diary: There’s wisdom in waiting for a cow to calve | Sarah Laughton

    Long Dean, Cotswolds: This is a world – and a worldview – away from the rush to get lab-grown meat on to the market

    It’s a test of patience waiting for a calf. But in our closed (ie we don’t buy in) small-scale herd, ensuring successful delivery of new life is vital. I’m now several days into regularly checking for signs of labour. By day, I stride through the greening wood, spring’s symphony of birdsong overlaid by woodpecker percussion, and by night, moonlit or torchlit, I stumble, observed by owls but without pausing to dwell on what those dark scufflings might be. These calves have been nine months in the making, a few more days won’t matter. Nature, after all, dictates her own pace.

    By contrast, in the news recently, the Food Standards Agency is seeking to speed up the approval of lab-grown meat. These products, originating from animal cells, will be developed in small chemical plants before being processed to look like food, and it is claimed they are better for the environment and health. Putting aside the irony that they seem to be the “ultimate” in processed food, it might be that using science is the most “efficient” way to produce meat. But – pardoning the pun – there’s much more at stake here than that.

    Continue reading...

  • Clean energy spending boosts GOP districts. But lawmakers are keeping quiet as Trump targets incentives

    We asked 18 Republicans whose districts benefit most from Biden’s IRA climate law if they back Trump’s demands

    Billions of dollars in clean energy spending and jobs have overwhelmingly flowed to parts of the US represented by Republican lawmakers. But these members of Congress are still largely reticent to break with Donald Trump’s demands to kill off key incentives for renewables, even as their districts bask in the rewards.

    The president has called for the dismantling of the Inflation Reduction Act – a sweeping bill passed by Democrats that has helped turbocharge investments in wind, solar, nuclear, batteries and electric vehicle manufacturing in the US – calling it a “giant scam”. Trump froze funding allocated under the act and has vowed to claw back grants aimed at reducing planet-heating pollution.

    Continue reading...

  • Can we recreate a lost world? In Tasmania, anything could happen

    The thylacine might walk again. Or Lake Pedder might rise again. The possibility of ecological restoration in the island state plays into the appeal of going back in time

    There is something about Tasmania that makes it a place where people want to restore the past, and not just because Tasmanians still regularly report seeing thylacines bounding off into the forest.

    Certainly, it’s a retro kind of place. The landed gentry are still a thing, the powerful families of modern Tasmania tracing their ancestry back to the original squatters, who either took the land by force or bought it from the colonial government, no questions asked. Georgian mansions scatter the rural landscape; in Hobart, convict hewn stone is a building material of choice. Nearly 70% of Tasmanians had both parents born in Australia (the overall figure for the country is 47%), and more than 80% identify with a white ancestry (65% for Australia as a whole). If you ignore the giant cruise ships, the Teslas and the puffer jackets, you could imagine yourself in mid-century Australia.

    Continue reading...

  • Bloom or bust? Superbloom spectacle eludes California after dry winter

    Riot of native wildflowers that enthralled visitors in the past several years have failed to sprout due to too little rain

    It’s one of the best known rites of spring in California: extraordinary displays known as “superblooms” that coat the hillsides in an abundance of color. Some years the blooms are massive enough to draw tourists from around the world to revel in the fields, such as in 2023 when more than 100,000 people showed up on a weekend to gawk at the poppies in Lake Elsinore, a small city about an hour outside Los Angeles.

    But this year, not so much. Thanks to a brutally dry winter, the hills around the usual southern California superbloom hotspots have been conspicuously bare. Callista Turner, a state park ranger, could count the number of blooms on two hands as she surveyed the 8 miles of rolling hills at the Antelope Valley California Poppy Reserve in the final week of March, which is typically when superbloom season peaks. “We’re still waiting to see what kind of season we have,” she says. “It’s a very slow start.”

    Continue reading...

  • How hurricanes Otis and John exposed Acapulco’s big divide and left residents ‘scared for our lives’

    The last two big storms to hit Mexico have left the city vulnerable to organised crime and in fear of the next climate shock

    Flora Montejo always dreamed of buying her own home. After almost three decades working as a nurse, the 68-year-old invested her retirement savings in a two-storey house in San Agustín, a working-class suburb of the Mexican resort town of Acapulco.

    Montejo’s retirement dream was shortlived. Not long after moving into her newly remodelled home, Hurricane John dumped record levels of rainfall on Acapulco, triggering landslides and flash floods after calm creeks turned into roaring rivers.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen
Copyright © 2025 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.