Događaj Ultra Europe koji se tri dana i noći održavao u Splitu u “Parku mladeži”, od 14.-17.07.2019., neki su proglasili uspjehom s vrlo malo incidenata te je hvaljen i dočekan raširenih ruku od strane političara i direktora turističkih zajednica. Ipak, druga strana medalje također je privukao pažnju hrvatskih medija. Javna mjesta oskvrnuta razuzdanim ponašanjem uzrokovanog drogama i alkoholom, mokrenje i pražnjenje čak i prije početka festivala (Slobodna Dalmacija, 12.07.2019.); grozan nered u Splitu nakon prvog dana Ultre (IndexHR, 13.07.2019); te droga koja je, činilo se, partijanerima bila glavna potpora tijekom splitskog dijela festivala (Slobodna Dalmacija 15.07.2019.). Događaj svakako privlači veliki broj posjetitelja (Slobodna Dalmacija 13.07.2019.) ali koliko (ako uopće) ustvari koristi donosi jednom gradu, čije je središte na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, vrlo je upitno.
Dalmatinski turizam tradicionalno se bazira na vrlo toplom gostoprimstvu i dugotrajnim prijateljstvima koja njeguju privatni iznajmljivači i njihovi gosti. Teškoće koje je stvorio Domovinski rat (1991.-95.) uzrokovao je raskid ovih odnosa. Dok su se neki stalni gosti nakon rata vratili, mnogi nisu. Mnogo se toga promijenilo od tada, a dalmatinski turizam iz potrebe se razvio u drugom smjeru koja uključuje ponudu glazbenih festivala velikih razmjera čija su ciljna skupina mlađi odrasli ljudi. Dalmacija ima nevjerojatno širok opseg turističkih atrakcija i njezino ekonomsko blagostanje ovisi o turizmu. Čak je možda iznenađujuće koliko se malo reklamira upravo strancima. Stoga je misa na poljskom jeziku dobar, i vrlo dobrodošao, početak.
Nadahnuta je to zamisao Don Roberta Bartošeka koji će voditi misu, svake nedjelje u 12:15, tijekom srpnja i kolovoza u župnoj crkvi u Vrisniku. Sve zasluge njemu jer on i njegovi kolege pod velikim su pritiskom na poslu zbog nedostatka svećenika na otoku - što zbog preseljenja, što zbog bolesti i umirovljenja. Don Roberta su lani doveli za župnika Pitava i Vrisnika. Vrlo se brzo smjestio i stekao poštovanje svojih župljana zbog svoje sposobnosti da se uklopi u lokalne običaje. Isto tako, uveo je neke šarmantne običaje iz svoje rodne države među kojima se posebno isticala podjela sitnih poklona lokalnoj djeci od strane uskršnjeg zeca nakon mise na Uskrs.
Don Robertove dužnosti odnedavno su proširene stoga je njegova predanost još vrijednija poštovanja. Poljski stanovnici i posjetitelji otoka Hvara oduševljeno su se odazvali, njih nekih 54 prisustvovalo je svojoj prvoj posebnoj misi, zatim preko 100 vjernika je došlo par tjedana kasnije; kad su došli oko 150 vjernika, nisu svi mogli stati u crkvi! Vjerojatno to i nije iznenađujuće obzirom da je Poljska vrlo katolička država, isto tako i vrlo bliska zajednica, a don Robert je neumoran u svojoj pastoralnoj brizi za svoje zemljake kojima je potrebna pomoć.
Na taj način je, tiho i diskretno, novi element dodan hvarskim turističkim atrakcijama - malen ali vrijedan. Jedan koji pokazuje posebnu vrstu brige i obzira spram grupe otočkih posjetitelja. Don Robertov sastanak s otokom trebao je biti privremen, samo godinu dana. Nadajmo se da će se njegov ostanak produljiti, a isto tako da će njegova inicijativa pružanja duhovne potpore svojim zemljacima postati dugotrajna tradicija - a možda se realiziraju “mise za turiste” i na drugim jezicima?