Eco Hvar

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home Okoliš Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Cop29 agrees $1.3tn climate finance deal but campaigners brand it a ‘betrayal’

    Deep divisions remain after high-stakes talks end with agreement to help developing world shift to low-carbon economy

    Rich and poor countries concluded a trillion-dollar deal on the climate crisis in the early hours of Sunday morning, after marathon talks and days of bitter recriminations ended in what campaigners said was a “betrayal”.

    Under the target the developing world should receive at least $1.3tn (£1tn) a year in funds to help them shift to a low-carbon economy and cope with the impacts of extreme weather, by 2035.

    Continue reading...

  • World will be ‘unable to cope’ with volume of plastic waste in 10 years, warns expert

    Countries must curb production now and tackle plastic’s full life cycle, says Norwegian minister Anne Beathe Tvinnereim ahead of key UN talks this week

    The world will be “unable to cope” with the sheer volume of plastic waste a decade from now unless countries agree to curbs on production, the co-chair of a coalition of key countries has warned ahead of crunch talks on curbing global plastic pollution.

    Speaking before the final, critical round of UN talks on the first global treaty to end plastic waste, in Busan, South Korea, this week, Norway’s minister for international development, Anne Beathe Tvinnereim, acknowledged the split that had developed between plastic-producing countries and others. She represents more than 60 “high ambition” nations, led by Rwanda and Norway, who want plastic pollution tackled over its full life cycle. Crucially, this means clamping down heavily on production.

    Continue reading...

  • Young country diary: Conkers on the ground, spiders in the boat | Betsy

    The Essex waterways: There’s lots of nature near my Pop’s canal boat, and there’s some inside it as well

    I wander through a secret passageway to the canal, past ivy-wound fence panels and pebbles crunching under my feet. The pathway used to be overgrown but it’s clearer now that chilly autumn has arrived.

    As I walk along the path, I notice the ruby red leaves, grasp some of the last blackberries and enjoy the bitterness on my tongue. Further along I see the familiar horse chestnut trees that always reveal the signs of the seasons. There are hedgehog-like conker shells scattered under their majestic branches. I know some have been collected by my Pop – there is a myth that conkers keep spiders away, so he has bowlfuls of them on his canal boat. I don’t believe this is true though as his boat is still full of sneaky spiders that give me shivers up my spine.

    Continue reading...

  • ‘Protect the climate for whom?’: Palestinians highlight Gaza at Cop29

    Advocates and officials argue that consequences of Israeli siege are inextricably linked to tackling the climate crisis

    As countries negotiate over climate finance, Palestinian officials and advocates have come to Cop29 in Baku to highlight global heating’s intersection with another crisis: Israel’s siege on Gaza.

    “The Cop [meetings] are very keen to protect the environment, but for whom?” said Ahmed Abu Thaher, director of projects and international relations at Palestine’s Environment Quality Authority, who had travelled to Cop29 from Ramallah. “If you are killing the people there, for whom are you keen to protect the environment and to minimise the effects of climate change?”

    Continue reading...

  • ‘Sitting with their head in their hands’: farm equipment suppliers fear for impact of budget

    Traders at a big machinery show say inheritance tax changes affecting the rural economy have had an immediate impact on business

    A shiny new tractor is pulling a huge orange trailer, while a commentator explains how best to manoeuvre it to tip grain, watched by a group of farmers wrapped up warmly in wellies, coats and bobble hats, some holding spaniels on leads.

    Others are checking out the latest models of combine harvesters and crop sprayers, parked on snowy ground at the Midlands Machinery Show, but few seem to be buying, and the changes to inheritance tax for agricultural properties announced in Rachel Reeves’s October budget are never far from anyone’s lips.

    Continue reading...

  • ‘Disaster is about caring. I’m not selfish any more’ – This is climate breakdown

    We are used to seasonal droughts in the Karoo. But this did not stop. This is Sybil’s story

    Location Sutherland, South Africa

    Disaster Southern Africa drought, 2015-2023

    Isabella Visagie, known to everyone in her life as Sybil, is a 57-year-old sheep farmer, wife and mother from the Karoo, in the Northern Cape province of South Africa. In 2015 a drought began that would bring the community in which she lived toits knees. Theprovince has been locked in a drought sincethen.The climate crisis intensified flash droughts acrosssouthern Africa in 2015-16, increased the probability of the 2015-17 drought in the south-west of neighbouringWestern Cape, and is increasing temperatures in the Northern Cape, as well as decreasing rainfall in parts of that province.

    Continue reading...

  • The climate crisis and all the evil in the world drives me to despair

    The world will continue to be absurd, but you, with all your passion, can still make your corner of it more bearable

    The questionI am finding it ever more difficult to be in this nasty world. Everything that I cherish is being destroyed and there is nowhere to go to find solace. I’ve always loved nature – but when I go for a walk now, I see every ash tree dying, I hear the loss of birdsong, I see how few insects there are. When I read the news, I just cannot comprehend how cruel humans are able to be, racism, misogyny, religious hate, cruelty to animals… The list is endless.

    I work in climate change and am having to pretend every day that there is still a chance we can prevent catastrophic climate change. I find it ever harder to be around people who don’t get just how bad things are. I don’t have kids and am single. I can’t talk to my family about it because they are rightwing, wealthy climate sceptics. They patronise me (despite the fact I’m nearly 60 and a chief executive).

    Continue reading...

  • ‘I couldn’t admit I was afraid’: biologist Tina Morris on her fight to save the bald eagle

    America’s majestic national bird was close to extinction when Tina Morris, a young researcher, was asked to help bring three chicks to adulthood. First, she had to conquer a fear of heights

    It was a daunting task, with little likelihood of success. An adventurous but anxious graduate researcher without any experience of looking after birds was dispatched to the wilds of upstate New York to become a human eagle mother: feeding, teaching – and keeping alive – three helpless eagle chicks.

    Tina Morris was to camp alone beside their artificial nest, find them food, track them when they began to fly, keep them away from danger and rescue them if they got into trouble. If they survived to adulthood, northwest America would begin to be repopulated with its national bird, the bald eagle, a majestic, much-loved raptor that had been driven to the brink of extinction by the 1960s.

    Continue reading...

  • ‘It’s not drought - it’s looting’: the Spanish villages where people are forced to buy back their own drinking water

    Spain is increasingly either parched or flooded – and one group is profiting from these extremes: the water-grabbing multinational companies forcing angry citizens to pay for it in bottles

    After catastrophic floodsengulfed Valencia last month, killing more than 200 people, it might seem counterintuitive to think about water shortages. But as the torrents of filthy water swept through towns and villages, people were left without electricity, food supplies – and drinking water. “It was brutal: cars, chunks of machinery, big stones, even dead bodies were swept along in the water. It gushed into the ground floor of buildings, into little shops, bakeries, hairdressers, the English school, bars: all were destroyed. This was climate change for real, climate change in capital letters,” says Josep de la Rubia of Valencia’s Ecologists in Action, describing the scene in the satellite towns south of the Valencian capital.

    In the aftermath, hundreds of thousands of people were reliant on emergency tankers of water or donations of bottled water from citizen volunteers. Within a fortnight, the authorities had reconnected the tap water of 90% of the 850,000 people in affected areas, but all were advised to boil it before drinking it or to use bottled water. Across the region, 100 sewage treatment plants were damaged; in some areas, human waste seeped into flood waters, dead animals were swept into rivers and sodden rubbish and debris piled up. Valencia is on the brink of a sanitation crisis.

    Continue reading...

  • ‘It looked as good as new’: readers share their tips for repairing household items

    From YouTube video guides to sourcing parts, here are some ways to extend the life of your appliances and sentimental items

    One of the best ways we can reduce our household’s carbon footprint is to repair things instead of throwing them away. But it’s also a way of life for many people.

    “Seems I’ve spent most of my life fixing stuff because I was brought up that way,” observes Phil, from Bedfordshire. “I look at everything that comes my way as potentially useful and more often than not, it is,” writes Richard, a designer from Essex.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Mogu li i mikroorganizmi pomo?‡i u zaštiti Jadranskoga mora?

    Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 5. Rodna ravnopravnost

    U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 14. Oceani, mora i morski resursi

    Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 12. Održiva proizvodnja i potrošnja

    Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 9. Infrastruktura, industrija, inovacije

    Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.

     

Copyright © 2024 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.