Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - 25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Eco Environment News feeds

  • More than half of Britain’s 59 native species are in long-term decline, UK Butterfly Monitoring Scheme finds

    Last summer was the fifth worst in nearly half a century for butterflies in Britain, according to the biggest scientific survey of insect populations in the world.

    For the first time since scientific recording began in 1976, more than half of Britain’s 59 native species are in long-term decline.

    Continue reading...

  • New Zealand’s docile, solitary and elusive ‘god of ugly things’ does wonders for the forest-floor ecosystem

    Are you sick of throwing yourself on the altar of unrealistic beauty standards? Do you long to celebrate the delightfully monstrous, to give the spiny stuff of shadows their day in the sun? Then consider the mighty wētāpunga – an endemic New Zealand insect so revered for its unconventional beauty its name means “god of ugly things”.

    This forest behemoth is thought to be the heaviest adult insect in the world, with a female weighing as much as a mouse or a sparrow. Its body can grow up to 10cm long (nearly 4in) and its leg span can be as wide as 20cm. Once found across parts of the North Island, the vulnerable wētāpunga – the largest of 70 wētā species – now resides entirely on a smattering of predator-free islands near Auckland.

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday 2 April until midday on Friday 4 April, and the winner will be announced on Monday 7 April.

    Continue reading...

  • Government wants to spur economic growth and drive housebuilding but charities say nature should be priority

    Wildlife groups have expressed alarm after ministers promised a radically “streamlined” approach to UK environmental regulation intended to drive economic growth and speed up new housing, as well as major projects such as airports.

    While officials said the plans should boost nature conservation overall, the removal of what one called “bat by bat” decisions, a reference to the £100m bat shelter constructed for part of HS2, could water down individual protections.

    Continue reading...

  • Scientists say they are ingesting more microplastics in Mediterranean as the plankton they feed on struggle to survive in warming waters

    As the Latin name suggests, Sardina pilchardus can be called a sardine or a pilchard when it is tinned or offered on a fishmonger’s slab. One common definition is that if it is longer than 15cm it is called a pilchard and if smaller, a sardine.

    However, when pilchards fell out of favour with consumers, 15cm pilchards were rebranded as Cornish sardines and sales picked up again. To add to the confusion, other small silver fish are often passed off as sardines.

    Continue reading...

  • Inkpen, Berkshire: All is accented by a bleached-out leaching of colour – before the green fuse of spring ignites and rushes through everything

    Just before the land turns green in the chalky downlands, it goes as pale as it gets. As the earth warms and dries, the seed-drilled arable fields look as if they are spread with fresh breadcrumbs. The ruts harden and the rain-dark mud down the centre and the sides of the lanes greys and lightens to a crumbly, scuffable chalk dust that drifts in eddies and whitens everything further.

    The pasture has a thatch of winter-weathered grass, and its split-wood colour is taken up by the raffia ribbons of spent bryony laced through the hedges, and the needle-fine forest of cleaver stems reaching up from the bottom. All is accented by a bleached-out leaching of colour before the green fuse of spring ignites and rushes through everything. It’s time to harrow and roll.

    Continue reading...

  • Full of clovers and dandelions, with a hard-wearing rye grass, the approach is environmentally friendly and usable

    Is there a perfect formula for a hard-wearing flower lawn that is good for pollinators, dogs and people?

    The immaculately mown green has fallen out of favour in recent years owing to its lack of support for biodiversity. But there have also been complaints about the tall wildflower meadows that grow during “no mow May” and are less usable for humans and pets.

    Continue reading...

  • Experts are desperate to analyse rusty patched bumblebee nests for information that might help save them. But they are extremely hard to find – unless you’re a trained conservation canine

    • Words and photographs by Anne Readel in Somers, Wisconsin

    On a summer day in Somers, Wisconsin, Dave Giordano heard an unexpected buzzing in his back yard. What he found shocked him – a rusty patched bumblebee nest. The discovery was so rare it made the local news.

    Once widespread across the midwest and eastern US, the rusty patched bumblebee has seen its population plunge by nearly 90%, prompting its listing in 2017 as the first federally endangered bumblebee in the US.

    Main image: Two rusty patched bumblebee gynes in the nest discovered by Dave Giordano in August 2023. Below: Jay Watson, a conservation biologist, observes a nest (marked with orange flags) found in a rodent burrow

    Continue reading...

  • A 19th-century zoologist found the ‘little salt dweller’, which could be a portal to the past – if only we could locate it again

    Last February, with colleagues Gert and Philipp and my daughter Francesca, I made the long journey to an unremarkable city called Río Cuarto, east of the Argentinian Andes. We went in search of a worm of unusual distinction.

    Why a worm? As humans, we naturally love the animals that are most familiar. But from a zoologist’s point of view, the vertebrates, from mammals and birds to frogs and fish, can be seen as variations on a single theme. We all have a head at one end (with skull, eyes and jaws); in the middle, a couple of pairs of limbs (a goldfish’s fins, or your arms and legs); and, holding all this together, a backbone ending in a tail.

    Continue reading...

  • Locals are feeling the impact of the more than 17,000 tonnes of uncollected rubbish in the city’s streets

    “I’m afraid to open my front door, they’re everywhere,” said Mary Dore, eyeing the ground outside her house in Balsall Heath suspiciously. “They run out from under the cars when you get in, they’re going in the engines. They chewed through the cables in my son’s car, costing him god knows how much.

    “There’s one street I can’t walk my dog because they come running out of the grass and the piles of rubbish. One time I screamed.”

    Continue reading...

  • Northern Ontario is seeing a ‘shorter window’ for ice roads that deliver vital supplies to remote First Nations

    At first there was no answer on the satellite phone. But on the third call, Donald Meeseetawageesic heard his sister’s voice. “We need somebody to come and tow us out,” he told her.

    It was a warmer-than-normal night in early March and Meeseetawageesic, the elected band councillor for Eabametoong First Nation, was stranded in a 4x4 truck on the dark winter road leading to his community. The tyres were stuck in the deep snow and the temperature outside was below freezing. Help was about 60km (37 miles) away.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen