Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home

Eco Environment News feeds

  • Researchers say problem could increase number of people at risk of starvation by 400m in next two decades

    The pollution of the planet by microplastics is significantly cutting food supplies by damaging the ability of plants to photosynthesise, according to a new assessment.

    The analysis estimates that between 4% and 14% of the world’s staple crops of wheat, rice and maize is being lost due to the pervasive particles. It could get even worse, the scientists said, as more microplastics pour into the environment.

    Continue reading...

  • Staff crisis at Environment Agency, which helps monitor 950 sites, means it is hearing about incidents later than normal, insider says

    The team responsible for preventing environmental risks at England’s most hazardous industrial sites is facing a recruitment crisis and one insider has warned environmental incidents are going unchecked.

    The control of major accident hazards (Comah) regulations cover 950 of England’s most hazardous industrial sites – from nuclear power plants to chemical manufacturers – in locations such as Buncefield oil depot near Hemel Hempstead, where, in 2005, the largest explosion in peacetime took place in the UK.

    Continue reading...

  • Highly toxic jet fuel leaking from oil tanker threatens local ecosystems as investigations begin into collision’s cause

    Leaking fuel from the collision between a cargo ship and oil tanker in the North Sea would have a “devastating” impact on marine life, experts have said, as investigations began into the cause of the incident.

    Fires continued to burn onboard both vessels 24 hours after the Stena Immaculate tanker and cargo ship Solong collided off the coast of Yorkshire on Monday morning. A search for a missing crew member was called off overnight.

    Continue reading...

  • Annual survey by IQAir based on toxic PM2.5 particles reveals some progress in pollution levels in India and China

    Nearly every country on Earth has dirtier air than doctors recommend breathing, a report has found.

    Only seven countries met the World Health Organization’s guidelines for tiny toxic particles known as PM2.5 last year, according to analysis from the Swiss air quality technology company IQAir.

    Continue reading...

  • Tetrodotoxin immobilises the female – who is about two to five times bigger than the male – so mating can occur, researchers observed

    Male blue-lined octopuses inject females with venom during sex, paralysing their larger mates to avoid being eaten, new research has found.

    The blue-lined octopus is a tiny, highly dangerous cephalopod found commonly in shallow reefs and tide pools.

    Continue reading...

  • US-style mega-farms in Herefordshire face tough new regulations after high court ruling

    Industrial poultry farms face tough new regulations around the disposal of chicken manure after a judge ruled it can be classified as waste and requires a detailed and transparent plan to dispose of it without damaging the environment.

    The high court ruling means new US-style mega-farms in Herefordshire will have to deal with poultry manure as if it was industrial waste.

    Continue reading...

  • The Guardianas del Conchalito ignored chants of ‘get back to your kitchens’, determined to protect the environment and create a sustainable shellfish operation

    Ahead of the small boat, as it bobs on the waters near La Paz in the Mexican state of Baja California, is a long line of old plastic bottles strung together on top of the waves. Underneath them are as many as 100,000 oysters, waiting to be sold to the upmarket hotels down the coast.

    Cheli Mendez, who oversees the project, pulls a shell up from below, cuts it open with a knife, and gives me the contents to try: a plump, tasty oyster. Mendez is one of a group known as Guardianas del Conchalito, or guardians of the shells, and theirs is the first oyster-growing business in the region run entirely by women, she says.

    The women dug a channel with shovels and pickaxes to allow seawater to reach the mangroves

    Continue reading...

  • An ugly fight has ripped through Galloway in south-west Scotland, with rival campaigns complaining of dirty tricks and murky finances. How could the mere possibility of a new national park stir up so much ill will?

    As soon as the green fields of Galloway, in south-west Scotland, were selected as the preferred site for Britain’s first new national park in 15 years, Denise Brownlee sprang into action. The 64-year-old retired civil servant had served two seasons as a park ranger in Loch Lomond and the Trossachs, and knew a thing or two about the chaos brought by thoughtless day-trippers and campers. “The detritus!” she says. “I’ve seen a two-man tent used as a human litter tray. You think dog poo on the pavement is bad? Try wandering up any remote little area in a national park. Your faith in humankind gets lost.”

    In July, Galloway was chosen as the frontrunner from a shortlist of five areas as part of the Scottish government’s pledge to designate at least one new national park – the country’s third – by 2026. The park’s creation, however, is by no means assured. The other areas in the running had faced varying degrees of opposition (especially Lochaber in the west Highlands), but no one could have predicted the ugly fight that was to tear through one of Scotland’s most picturesque regions, rip apart friendships and turn neighbours against each other.

    Continue reading...

  • Rainfall in Bahía Blanca led to 10 deaths, swept away vehicles, destroyed bridges and left areas underwater

    The city of Bahía Blanca in Argentina had a new rainfall record on Friday, after a recent heatwave. More than 400mm (15.7in) of rain was recorded in just eight hours, more than twice the city’s previous record of 175mm set in 1930, and roughly equivalent to a year’s worth of rainfall.

    The heatwave primed the atmosphere for heavy rainfall by creating high instability and raising humidity levels. Then on Friday, as a cold front swept across the region, this warm moist air was able to rise, cool and rapidly condense, leading to severe thunderstorms across the region. As the front then continued northwards towards Buenos Aires over the weekend, further severe storms were triggered, containing heavy rain, hail and strong gusts.

    Continue reading...

  • Two Italian cacti smugglers have been fined for illegally trading plants from Chile – and for the cost of restoring the environment. Conservationists hope more cases will follow

    Chile’s Atacama desert is one of the driest places on Earth, a surprisingly cool environment, sucked clean of moisture by the cold ocean to the west. This arid, golden landscape is home to many rare species of cacti, which attract professional and amateur botanists from around the world keen to make discoveries and experience the thrill of naming a new species.

    But they are not the only ones prowling the sands: Atacama has become a hotspot for succulent smuggling.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen