Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home Hvarske crkve Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • By learning to live with its ursine neighbours, mountainous Pettorano sul Gizio has drawn tourists and new residents, bucking a trend of rural decline

    Pettorano sul Gizio is a medieval mountain town full of alleys, watchful cats and wooden doors locked sometime in the last century. In the lower parts of town, rustic charm turns into abandonment – branches grow out of walls and roofs have fallen in. The only bar closed at Christmas, after the owner died. Some “For Sale” signs have been up so long the phone number is illegible.

    The town, with its faded ochre and orange hues, is listed as one of Italy’s I Borghi più belli (an association of historic towns). In 1920, about 5,000 people lived here, now the population is 390. It resembles many others in Italy’s south-central Abruzzo region, home to a shrinking, ageing population. One nearby town has been almost completely abandoned, and is home to just 12 people.

    Continue reading...

  • ‘Everybody in the ecosystem benefits from gopher tortoises being there,’ says ranger at park where the animals settled

    Dozens of gopher tortoises survived a perilous sea crossing after being swept from their homes during Hurricane Helene last summer, and are enjoying a new lease of life on a remote stretch of Florida coastline.

    Rangers at Fort de Soto county park near St Petersburg say that before the September storm only eight of the vulnerable species were known to be living there.

    Continue reading...

  • UK’s £800m research body backs project that could unlock radical therapies to extend human lifespans

    The curious case of the queen bee has long had scientists pondering whether the head of the hive harbours the secret to a long and healthy life.

    While queen bees and workers have nearly identical DNA, the queens enjoy what might be regarded as royal privileges. They are larger, fertile throughout life and survive for years compared with workers, who last a few months at best.

    Continue reading...

  • Victoria Rance says the ‘1970s technology’ will cause pollution that will damage health for decades, but London mayor and TfL claim it will reduce congestion

    A multibillion-pound road tunnel under the River Thames will be out of date the moment it opens, according to campaigners.

    The first cars and lorries are due through the Silvertown tunnel in east London on Monday, passing between Greenwich on the south side of the river and Newham in the north.

    Continue reading...

  • Abbeydale, Sheffield: With the bees returning, spring has truly arrived, and they’re attracted particularly to our neighbour’s cherry plum

    Through the winter I went out every day to get my fix of nature. Now, though, it’s practically breaking into the house. I need only open the bedroom curtains. Beneath me, as happens every spring, the neighbour’s cherry plum is having its moment in the spotlight. Some years, in fact most, this is a fleeting glimpse of pink that disappears in heavy rain, or even hail, but this year it has been a glorious and protracted performance. Blossom extended across its canopy and has stayed there, much to the excitement of the birds and insects. My job is simply to hang out of the window and watch.

    Spring is quite the production. The theatre has been vacated for months, but now the actors are returning, taking up their old marks and delivering their familiar lines. The dunnock is front of stage, hopping around under the cherry plum; the wren is in its familiar spot centre-third, firing off its automatic rattle. Upstage is the chorus: coal tits, nuthatches, wood pigeons gathering in the dead alder, and the blackbird outsinging them all with his slow, round melody. Waiting in the wings, I pray, is the song thrush, in recent years an intermittent presence. And it’s the cherry plum that raises the curtain.

    Continue reading...

  • Constitutional expert says Tory leader’s break from political consensus over target for greenhouse gasses will require monarch to choose his words carefully

    King Charles will have to temper his public support for net zero after Kemi Badenoch broke the political consensus over the UK’s greenhouse gas emissions.

    Senior royal sources have conceded that the 76-year-old monarch, who has spent more than half a century highlighting environmental challenges, will have to choose his words more carefully now that the Conservatives under Badenoch have said it will be impossible for the UK to hit net zero by 2050.

    Continue reading...

  • Nearly five months ago, the Indigenous land rights defender went out to herd animals in the forest and vanished. Her family say she had been threatened – and no trace of her has been found

    Julia Chuñil Catricura’s home is a wooden cabin nestled within the dense foliage of the hilly Valdivian rainforest. It has no running water, electricity or mobile phone coverage. It is a modest setup – for Chuñil, living here was an act of resistance, a vindication of her rights.

    Chuñil, 72, is Mapuche, Chile’s largest Indigenous group. A land defender who fought for Mapuche land rights and practised ancestral farming methods and medicinal techniques, she moved to this spot in 2015.

    Continue reading...

  • Guardian Australia is highlighting the plight of our endangered native species during an election campaign that is ignoring broken environment laws and rapidly declining ecosystems

    Less than a lifetime ago, great flocks of Carnaby’s cockatoos cast large shadows over Perth. Now, the long-term clearing of eucalypt forests and banksia woodlands, combined with southern Western Australia’s driest and hottest period on record, is pushing the species towards extinction. Scientists say little is being done to reverse the decline.

    Peter Mawson, a research associate at Western Australia’s biodiversity department, is old enough to remember a time when the birds were a common sight. “Sometimes, I see people make comments on social media that they’ve seen a flock of 100 Carnaby’s cockatoos and they’re really chuffed at that, because normally you see them in 10s or 20s,” he said. “But when I was a small boy collecting firewood with my father not far from where I grew up it was not uncommon to see flocks of 3,000 to 5,000 birds fly overhead.

    Get Guardian Australia environment editor Adam Morton’s Clear Air column as an email

    Continue reading...

  • Some of the country’s most loved native species, including the koala and the hairy-nosed wombat, are on the brink. Is this their last chance at survival?

    Most parliamentarians might be surprised to learn it, but Australians care about nature. Late last year the not-for-profit Biodiversity Council commissioned a survey of 3,500 Australians – three times the size of the oft-cited Newspoll and representative of the entire population – to gauge what they thought about the environment. The results tell a striking story at odds with the prevailing political and media debate.

    A vast majority of people – 96% – said more action was needed to look after Australia’s natural environment. Nearly two-thirds were between moderately and extremely concerned about the loss of plants and animals around where they live.

    Get Guardian Australia environment editor Adam Morton’s Clear Air column as an email

    Continue reading...

  • A wildlife crossing across the 101 freeway will connect two parts of the Santa Monica mountains for animals

    Above the whirring of 300,000 cars each day on Los Angeles’s 101 freeway, an ambitious project is taking shape. The Wallis Annenberg wildlife crossing is the largest wildlife bridge in the world at 210ft long and 174ft wide, and this week it’s had help taking shape: soil.

    “This is the soul of the project,” says Beth Pratt, the regional executive director, California, at the National Wildlife Federation, who has worked on making the crossing become a reality over the last 13 years. She says she’s seen many milestones, like the 26m pounds of concrete poured to create the structure, but this one is special.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen