Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home Hvarske crkve Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • From LNG to drilling in Alaska, here’s everything you need to know about Trump’s energy and climate executive orders

    Through a flurry of executive orders, a newly inaugurated Donald Trump has made clear his support for the ascendancy of fossil fuels, the dismantling of support for cleaner energy and the United States’ exit from the fight to contain the escalating climate crisis.

    “We will drill, baby, drill,” the president said in his inaugural address on Monday. “We have something that no other manufacturing nation will ever have – the largest amount of oil and gas of any country on Earth, and we are going to use it. We’re going to use it.”

    Continue reading...

  • Instead of burning or transporting their garden waste, residents of an English village built their own composting site

    In the village of Thrupp, where houses are spread out over steep winding roads in the narrow Frome Valley, it’s difficult for lorries to get through to collect garden waste.

    It leaves some people with the choice of lengthy car trips to a nearby town to take their green waste to a facility, or burning their rubbish in small bonfires that have prompted many irate social media posts.

    Continue reading...

  • Mark Avery to stand down from role with Wild Justice but won’t completely give up campaigning, he insists

    If government ministers and civil servants are grey squirrels, they may think they can rest easy – the predatory pine marten in the Westminster jungle is leaving them in peace.

    A campaigner who has “created a landscape of fear” over the authorities’ failure to protect nature is stepping back from Wild Justice to spend more time with the wildlife – and grandchildren – in his garden.

    Continue reading...

  • As the captain of a royal research ship, I break ice to get to British stations in the Antarctic. It’s great fun - but getting stuck is always a risk

    I have been working for the British Antarctic Survey since I was 19. I started icebreaking on my first trip to the Antarctic and got hooked. Now I am the captain of the royal research ship Sir David Attenborough and I find icebreaking addictive.

    It’s unique in a maritime career to have the ability, even as a junior officer, to do quite intricate ship handling and manoeuvring at all stages. Ships break the ice continually, 24/7 – so the whole bridge team gets to do it.

    Continue reading...

  • A decade ago, up to 1,000 of the apex predators lived in one South African bay. Now they have gone, fleeing from killer whales. But the gap they have left creates problems for other species

    The first carcass of a great white, a small female, washed up in South Africa on 9 February 2017. The 2.6-metre-long body had no hook or net marks, ruling out human involvement. Whatever had killed her had vanished. So too had all the other great white sharks in Gansbaai on the Western Cape, Dr Alison Towner noticed.

    “We had several sharks acoustically tagged, and later realised three had moved as far as Plettenberg Bay and Algoa Bay, more than 500km [300 miles] east,” says the Rhodes University marine biologist.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: As the ice thins and the paths begin to stick, the ravens and owls are getting busy with their breeding season

    Up on Cyrn y Bwch (Horns of the Buck), known as Old Racecourse Common, a plateau on the edge of the Oswestry Uplands, winter comes and goes in a week. There are still white punctuation marks fallen from the rich quiet of a snow spell that feels dreamlike now as the puddle ice thins to kitchen film and paths turn claggy.

    The thaw is a kind of recall as the past returns. Mounds of heather, the grey, private memories of a heath, like an old tune muffled by bracken and birch. The racecourse grandstand ruins where 18th-century punters watched their fortunes gallop away like horses over the hills. West, the green folds of Powys. East, the sunlit plains of north Shropshire fading towards the Wrekin floating on the horizon. South, a track rolls down through conifers where a small stand of beech and oak are trapped, shadowy apparitions imprisoned in the vertical lines of the plantation.

    Continue reading...

  • The original cotton totes have a ‘disarmingly short’ life cycle – so demand is high for a more environmentally friendly version

    This year’s It bag isn’t made by any of the usual designers. And if this bag could talk, it wouldn’t say “calf leather” so much as “wash me at 40C”. What’s more, in an ideal world, you would never want to buy another again.

    The “forever tote” is big business. Usually made from calico, an unbleached cotton designed to be reused, it’s similar to the cotton bags you have balled up at the bottom of a drawer, except it’s sturdy, with a reinforced base and handles, sometimes a pocket, often coloured (Yves Klein blue seems especially popular), and always conspicuously branded with logos. Demand is high.

    Continue reading...

  • Many palm species in the city are receptive to embers, hard to extinguish – and probably helped spread the fires

    When the Los Angeles wildfires broke out on the morning of 7 January, some of the most dramatic images were of palm trees set ablaze along Sunset Boulevard. In the days that followed, burning palms became a symbol to illustrate what may be the costliest wildfires in history, which left at least 25 dead and destroyed thousands of structures.

    The trees are icons of the city. They also played a role in spreading the flames, researchers and fire officials say.

    Continue reading...

  • Fans of the flower – known as Putricia – say they are ‘obsessed’ with the plant, although they have ‘never smelt that before’

    In Sydney, word is spreading: a rare endangered plant named after a deformed penis is beginning to unfurl.

    Outside Sydney’s Royal Botanic Garden greenhouse on Thursday, a diverse crowd of hundreds has formed. International tourists wait expectantly by families and young, trendy couples. Babies are everywhere.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • Acronyms, in-jokes and online fan clubs spring up as viewers across the globe prepare for Sydney’s first corpse bloom in 15 years – from a safe distance

    In a Sydney greenhouse, a tall pointed flower is about to bloom for the first time in years.

    To the scientific community, the Botanic Gardens of Sydney’s corpse flower is known as amorphophallus titanum, which translates to large, deformed penis. But online, the rare endangered plant has taken on a new name: Putricia.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen