U usporedbi s drugim mjestima, otok Hvar je čist. Posjetitelji cijene
netaknutu prirodu i često su je skloni hvaliti, iako upravo to i očekuju.
Naravno, uspjeh Hvara kao turističke destinacije uvelike je ovisio o njegovom
ugledu kao otoku čiste zemlje, mora i zraka.
Dobar ugled otoka uglavnom je opravdan, no ima mjesta za poboljšanje. Kad
sam počela štetati ruralnim dijelom otoka prije mnogo godina, zapanjile su
me dvije stvari. Prva je količina smeća u nakupinama na raznim mjestima,
vrlo često skrivena pod grmovima i žbunjem te, stoga, ne jasno vidljiva.
Druga je iznenađujuća količina herbicida koja se koristi u maslenicima i
vinogradima.
Dvije vrste otpada se jasno mogu zamijetiti, kao i drugdje u civiliziranom
svijetu: smeće i krš. Prvo se širi nebrigom pojedinaca, a potonje
neodgovornošću građevinskih tvrtki.
Rečeno mi je da je praksa, prije nego što je postojalo organizirano
prikupljanje otpada diljem otoka, bila da se kućno smeće baci gdjegod je to
zgodno, makar u susjedov suhi bunar ili obližnju urušenu kuću. Sad, kad se
kontejneri mogu naći u svakom naselju, ovaj je problem smanjen iako se još
može naći dokaza da su otočani nespremni promijeniti svoje loše navike.
Zašto ljudi, posebice mladi, oni koji će naslijediti okoliš, bacaju okolo smeće?
Uzmite, na primjer, opuške. Mnogi pušači imaju običaj baciti opušan na
zemlju. Vjerojatno misle kako su mali pa i beznačajni ili da će se razgraditi te
da neće štetiti okolišu. Mnogi pušači bacaju i kutije cigareta na zemlju, koje
se pridružuju općem otpadu kojeg stvaraju pakovanja slatkiša, grickalica i
pića. Pitanje zašto se ovo događa postaje kompleksnije kad se zagađivanje
okoliša otpadom događa od strane mladih ljudi i to odmah pored kante ili
kontejnera.
Kad sam živjela u Londonu, redovito sam podizala otpad šećući pse lokalnim
parkovima. Ljudi koji bi ovo vidjeli su mi ponekad zahvaljivali, posebno
čuvari parkova. Ja činim istu stvar ovdje. Nisam jedina koja miče otpad iz
okoliša kad na njega naiđe. Ljudi koji razumiju koliko je čistoća bitna za
budućnost Hvara kao turističke destinacije zadovoljni su i zahvalni.
Posljednjih godinu u porastu su akcije čišćenja plaža, puteva i mjesta javnog
okupljanja. Sljedeći veliki iskorak bio bi nagovoriti ljude da uopće ne bacaju
otpad po okolišu.
Uporaba pesticida iznenadila me s obzirom na to da su me svi koje znam
uvjeravali da se bave organskom poljoprivredom. Ispostavilo se da ne govore
svi istinu. Imala sam zanimljive rasprave s korisnicima pesticida tijekom
godina. Njihovo razmišljanje varira od „Pa ne radi se o otrovu“, prema
„Dobro, radi se o otrovu, ali je on najblaži mogući i savršeno siguran“, do
„Koristim kemikalije jer je to najlakše i nemam vremena za nešto drugo“.
Međutim, činjenice kažu da su hvarska polje, posebno ono starogradsko,
obrađivana prirodnim putem uspješno stoljećima; kemijsko onečišćenje šteti
zemlji, podzemnim vodama i cijeloj eko-strukturi otoka; i postoji relativno
visoka incidencija bolesti koje se mogu pripisati uporabi pesticida.
Naravno, mnogi ljudi se bave poljoprivredom i ne koriste pesticide. Čula sam
de se o opasnostima uporabe pesticida govorila na televiziji. Sve više ljudi se
okreće proizvodnji organskih usjeva. što ohrabruje druge da razmotre istu
stvar. Divlje cvijeće koje osvježava ruralni dio Hvara tijekom cijele godine nije
samo spektakularno lijepo, već i nužno za ekologiju otoka.
Otok Hvar karakteriziraju zadivljujuće prirodne ljepote te on zaslužuje ostati
čistim. Bilo kakav oblik onečišćenja je neprihvatljiv i štetan na sve moguće
načine. ECO HVAR za okoliš je osmišljen kako bi se pomoglo Hvaru realizirati
vlastite potencijale najčišćeg otoka na Jadranskom moru.
© Vivian Grisogono 2013
Prijevod: Bartul Mimica