Prskanje otrova – za i protiv

Već nekoliko godina, lokalna vlast u Jelsi, Starom Gradu i Hvaru rutinski ulicama prska sredstva protiv komaraca, mušica i drugih „letećih štetočina“. Je li to dobra stvar?

Dužni upozorenja?

Pčele, naravno, nisu ciljana meta. Prije nego što se prskanje treba dogoditi, pčelari se rutinski upozoravaju da zatvore vlastite košnice. Tijekom godina, saznala sam da malo pčelara uopće čuje upozorenje, a mnogo od onih koji čuju, rijetko ga poslušaju. Mnogi su mi rekli da prskanje uopće „nije vrlo štetno“ za pčele.

Tvrdi se da su korišteni otrovi bezopasni za toplokrvna stvorenja. Međutim, ljudima koi imaju problema s disanjem preporuča se da ostanu unutra i zatvore sve prozore i vrata. To nije od velike pomoći turistima u kampovima ili bilo kome tko ide u noćni izlazak kad prskanje počinje u 22 sata, a završava u 6 ujutro sljedećeg jutra. Kad kombi za prskanje prolazi ulicom, ne zaustavlja širenje svog otrova da bi pitao ljude jesu li osjetljivi na probleme prsnog koša! Uostalom, ja sam sama ovo doznala iz prve ruke 2012., na veliko zaprepaštenje.

Iako se prskanje odvija tijekom ljeta, najavljuje se samo na hrvatskom jeziku. Web stranice na engleskom mogu ih objaviti ako žele i ako uhvate vijesti na vrijeme. Ali nekad se upozorenje objavljuje prekasno. Ponekad se znalo dogoditi da se prskanje obavi ranije nego što je najvaljeno. U prošlosti, obavijest se mogla naći na stranicama lokalnih vijeća (najčešće Starog Grada) i u lokalnim tiskovinama. Ove godine bila su tek dva prskanja do sada i to samo s nešto više od mjesec dana razmaka među sobom – u kasnom lipnju i ranom kolovozu – s vrlo malo javnih obavijesti.

Koji otrovi?

Imena otrova koji se prskaju nikad se javno ne objavljuju. Ekocijan, koji pokriva 3 lokalne zajednice na otoku Hvaru, na svojoj stranici navodi da su njihovi insekticidi „uvezeni, prihvatljivi za okoliš, biorazgradivi i bezopasni za toplokrvna stvorenja“, no ne navodi ih poimenice. Nakon perioda istraživanja, pronašla sam da je Hrvatski pčelarski savez 2012. otkrila da se na Hvaru koriste dva piretroida u kombinaciji, Cipermetrin i Permetrin, kao osnova za otrov. 2014., proizvod zvan Permex 22E je korišten, kombinacija Permetrina s jednim drugim piretroidom, Tetrametrinom. Oslanjajući se na američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), piretroidi su „sintetički kemijski insekticidi“. Ne bi ih se trebalo miješati s piretrinima, koji su botanički insekticidi derivirani od cvijeta buhaća. Kemijska struktura piretroida bazirana je na onoj piretrina, ali postoje značajne razlike u načinu na koji su ova dva insekticida prilagođavaju načinu korištenja.

Efekti piretroida

Insekticidi piretroida ciljaju živčani sustav mete, uzrokujući paralizu i smrt. Osim što ubija komarce, cipermetrin je vrlo otrovan za pčele, vodene insekte i ribe, a manje za ptice. Kod ljudi, trovanje cipermetrinom može uzrokovati utrnuće, žarenje, gubitak kontrole nad mjehurom, povraćanje, gubitak koordinacije, komu, iznenadne napadaje i smrt. U Sjedninjenim Državama također se klasificira kao mogući uzrok raka. Permetrin dolazi u mnogim oblicima, od kojih su neki otrovniji od drugih. Visoko je toksičan za pčele, organizme iz mora, ribe i druge životinje iz divljine. Također je otrovan za mačke. Mogući utjecaji na ljude se smatraju manje dramatičnima od onih cipermetrina, ali može utjecati na imunosni i endokrini sustav. EPA ga procjenjuje potencijalno kancerogenim. S obzirom na štetan utjecaj na život u vodi, piretroidi se ne bi trebali koristiti blizu vodenih izvora – koji su, naravno, plodno tlo za komarce. Permetrin se ne bi trebalo primjenjivati ondje gdje životinje tragaju za hranom. EPA-in registracijski dokument za tetrametrin (2010.) klasificirao je otrov kao potencijalno kancerogenim za ljude te ga je identificirao kao visoko toksičnim za pčele i vodene organizme, uključujući ribe i beskralješnjake. Može uzrokovati mantanje, teškoće s disanjem, kašalj, iritaciju oka, gastrointestinalne tegobe, mjehuriće i osip na koži. Dokument navodi: „Tetrametrin koriste vlasnici kuća individualno ili vlasnici industrijskog/komercijalnog postrojenja na pojedinačnim, izoliranim površinama i u malim količinama, a ne u širokoj uporabi (tj. u poljoprivredi ili pri smanjenu populacije komaraca od strane javne uprave)“. Zbog ovog razloga nije testiran utjecaj tetrametrina na pitku vodu. Tetrametrin se ne bi trebao koristiti na ili blizu namirnica.

Hrvatska i kontrola insekata

Hrvatski Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da je kontrola štetnih populacija insekata pomoću mehaničkih, fizičkih, bioloških ili kemijskih sredstava opća mjera za preveniranje i kontrolu zaraznih bolesti (članak 10). U praksi, najčešće korištena metoda je prskanje kemijskih otrova, kao što se to radi na Hvaru. Lokalna vijeća su odgovorna za organiziranje prskanja iako neka nisu uspjela u tome zbog nedostatka sredstava. U 2014-oj godini, Hrvatski sabor je raspravljao o mogućnosti uvođenja kazni za vlasti koje ne poduzimaju mjere protiv insekata.

Čemu mjere protiv insekata?

Hrvatska udruga za dezinfekciju, dezinksekciju i deratizaciju – HUDD, koja surađuje s Zavodom za zdravstveno osiguranje, objavila je letak namijenjen javnosti u kojem navodi mjere kontrole koje mogu poduzeti pojedinci i profesionalne organizacije. Letak opisuje grijehe komaraca: „šire zarazne bolesti; njihovi ubodi izazivaju kožne probleme; smetnja su normalnim ljudskim aktivnostima; kad ih je mnogo, kolektivno uzrokuju nezadovoljstvo među građanima i turistima“ – ovom se zadnjem „zločinu“ daje poseban naglasak s podebljanim i povećanim tiskom.

Nema sumnje da komarci mogu uzrokovati ozbiljne bolesti. Povijesno, tropske zemlje su bile najpogođenije, ali se negativan utjecaj širio i na druge zemlje te su se bolesti koje prenose komarci posljednjih godina pojavile i u Europi. Usprkos činjenici da tisuće tisuće ljudi dnevno trpe ubode od komaraca i drugih insekata u Europi, nije se pojavila nikakava epidemija ovih bolesti. U Hrvatskoj su se pojavila četiri slučaja bolesti zapadnog Nila kod konja između 2001. i 2002. te dva slučaja denga groznice u ljudi koji su potvrđeni 2010. Veliko izbijanje denga groznice na portugalskom otoku Madeiri dogodilo se krajem 2012., s više od 2 000 slučajeva, ali bez onih sa smrtnim ishodom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je procijenila u 2014-oj godini da se godišnje diljem svijeta javi 500 000 slučajeva teške denga groznice, od kojih otprilike 2.5% (12 500) umire, dok od duhana svake godine prerano umire 6 milijuna ljudi, uključujući 600 000 od pasivnog pušenja.

Djeluje li prskanje protiv insekata?

Početkom 2014. objavljeno je da se vlasti u Osijeku u sjeveroistočnoj Hrvatskoj žale kako su im napori za kontroliranjem komaraca putem prskanja ugroženi invazijama iz susjednih područja koja ne koriste mjere za kontrolu insekata. Vlada RH dodijelila je 5 milijuna kuna Osijeku za rat protiv komaraca, koje se pridružuju 4.5 milijuna kuna iz gradskog budžeta. U hrvatskim terminima radi se o velikim svotama. Vjerojatno će se slični poticaji dodijeliti susjednim regijama da provedu mjere protiv insekata.

Na Hvaru se prskanje protiv komaraca provodi barem dva puta godišnje već dosta godina. Tijekom tog perioda, napast komaraca se vidno pogoršala. Dok ovo pišem, nekoliko dana po posljednjem prskanju, tigrasti komarci se slobodno miču u tihim, malim hordama te povremeno napadaju dijelove mojih ruku i nogu koji su otkriveni. Tijekom večeri i preko noći, rođači tigrastih komaraca koji glasno zuje kolo vode. Većina ljudi na Hvaru se slaže da je neposredni efekt prskanja taj da komarce učini bješnjima, no nema dokaza da se problem smanjuje, naprotiv.

Princip ratovanja u kojem je cilj ubiti sve „neprijatelje“ pogrešan je u svakom kontekstu. Naša je civilizacija uspješnija u poticanju vrsta koje želimo očuvati na izumiranje, nego u pokušaju da ukolnimo percipirane prijetnje vlastitoj dobrobiti, bilo da se radi o bakterijama, insektima ili teroristima. Postoji snažno protivljenje prskanju otrova kako bi se kontroliralo komarce. Naprimjer, pišući za Društvo za okoliš Nove Škotske (EHANS), Kanađanka Rebecca Watson navela je razloge zbog kojih prskanje nije rješenje za potencijalne bolesti poput groznice zapadnog Nila. Prskanje može biti uspješno kratkoročno, ako se pravilno planira, cilja i vremenski organizira. No čak i tada, uporaba otrova nesumnjivo dovodi do otpora kod ciljanih vrsta, kao kad se DDT koristio u velikim količinama protiv malarijskog komarca 1940ih i 1950ih godina. Otrovi dovode i do usputnih žrtava, obično smanjujući broj predatora ciljanih insekata, da ne spominjemo važne i smanjenje esencijalnih insekata, poput pčela.

Ne-kemijske metode kontrole insekata

Iako se prašenje široko koristi, vodi se rasprava o tome koja je najbolja metoda za kontrolu komaraca koji prenose bolesti. Druge metode osim kemijskog prašenja se razvijaju. One uključuju genetsku kontrolu, koji se odnosi ili na smanjenje populacija komaraca uvođenjem genetski modificiranih komaraca sa smrtonosnim genom koji parenjem ne stvaraju malde ili zamjenom divljih populacija GM komarcima koji su manje potentni nosioci zaraza. Ali moguće posljedice kod ljudi nisu još poznate. Biološka kontrola podrazumijeva korištenje prirodnih predatora, kao što su Gambusia affinis i žabe, u sprječavanju povećanja populacije komaraca.Varijacija je i Tehnika sterilnih insekata (SIT), u kojoj se iradijacijom sterilizirani mužjaci komaraca puštaju u divljinu da se pare s ženkama bez mogućnosti stvaranja potomstva. Jedna od alternativa kemijskim metodama za kontrolu komaraca koja najviše obećava je uporaba bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Međutim, i to navodno ima neželjene efekte (Department of Health U.S.; Nature.com 2010).

Pozitivno razmišljanje

Vrlo je lako paničariti o mogućnosti širenja „smrtonosnih bolesti“ koje spopadaju ljudsku vrstu. Izbijanja i epidemije su zastrašujući događaji. Prevencija bolesti je kompleksna. Mnogo toga ovisi o uvjetima u kojima ljudi žive: zdravlje ljudi u svijetu ovisi o čistoj vodi, zdravom okolišu, sigurnoj opskrbi hranom i čistom zraku, između drugih stvari. Životni stilovi također igraju ulogu u jačanju ili slabljenju imunosnih sustava ljudi, a oni su ključni za izbjegavanje ili oporavak od bolesti u slučaju zaraze. Smrtni neprijatelji dobrom zdravlju su pušenje, ekscesivna uporaba alkohola, prejedanje nezdravom hranom, slabo hranjenje i nedostatak tjelovježbe.

Postoje praktične mjere koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili rizike i neprijatnost koju stvaraju komarci. Koristeći citronella svijeće ili elektroničke naprave protiv kukaca, mogu dovesti do smanjenja prijetnji u neposrednoj blizini. Mreže za komarce preko prozora pomažu da oni ne uđu u vaše prostorije. Ugrizi se mogu ublažiti uporabom krema na bazi bilja, poput Arnice. Spomenula sam da me grizu dok pišem: kad sam bila mlada, patila sam od snažnih reakcija na ugrize komaraca, ali je u kasnijim godinama to prestalo zbog više razloga. Jedna od preventivnim mjera koje poduzimam je uzimanje vitamin B suplementa jer sam pročitala da pomaže. Meni zaista pomaže. Nošenje s životnim izazovima je individualna stvar i svaka misleća osoba bi trebala imati slobodu odlučiti za sebe.

Neki, možda čak većina nas, bi htjeli izbjeći kontakt s otrovima u našim životima koliko je to god moguće. Trenutno na Hvaru i drugdje u Hrvatskoj, ta sloboda izbora je uklonjena. Vrijeme je da se kritizira uporaba otrova u okolišu i da se razumije koliko su opasni za zdravlje sadašnjih i budućih generacija. Netoksične metode nošenja s potencijalno štetnim stvorenjima se moraju koristiti umjesto kemijskih otrova koji mogu uzrokovati veliko uništenje važnih prirodnih resursa. HITNO!

© Vivian Grisogono 2014., ažuriran 2017.
Prijevod: Bartul Mimica

Više na tu temu:

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2023.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2023.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2023.)

Reakcija:
hvala na ovome. Iskreno, uopće me ne raduje, jer upravo odmaram na južnoj strani otoka, divnog, najljepšeg otoka!
Strašno je koliko se mjera provodi stihijski, bez uvažavanja i konzultiranja.
Sretna sam da postoje ljudi kao vi, koji ukazuju i uočavaju štetnost. Možda im jednom ipak dodje do mozga... A. iz Zagreba, 10.8.2014.

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje otrova – za i protiv

Eco Environment News feeds

  • Scientists say unusually mild temperatures linked to low-pressure system over Iceland directing strong flow of warm air towards north pole

    Temperatures at the north pole soared more than 20C above average on Sunday, crossing the threshold for ice to melt.

    Temperatures north of Svalbard in Norway had already risen to 18C hotter than the 1991–2020 average on Saturday, according to models from weather agencies in Europe and the US, with actual temperatures close to ice’s melting point of 0C. By Sunday, the temperature anomaly had risen to more than 20C.

    Continue reading...

  • Research looking at tissue from postmortems between 1997 and 2024 finds upward trend in contamination

    The exponential rise in microplastic pollution over the past 50 years may be reflected in increasing contamination in human brains, according to a new study.

    It found a rising trend in micro- and nanoplastics in brain tissue from dozens of postmortems carried out between 1997 and 2024. The researchers also found the tiny particles in liver and kidney samples.

    Continue reading...

  • Mountaineers now scaling more peaks for first global study of nanoplastics, which can enter lungs and bloodstream

    Particles from vehicle tyre wear are the biggest source of nanoplastic pollution in the high Alps, a pioneering project has revealed.

    Expert mountaineers teamed up with scientists to collect contamination-free samples and are now scaling peaks to produce the first global assessment of nanoplastics, which are easily carried around the world by winds.

    Continue reading...

  • Open-net farms to continue despite numbers of wild fish halving as minister looks for ‘acceptable’ pollution levels

    Norway’s environment minister has ruled out a ban on open-net fish farming at sea despite acknowledging that the wild North Atlantic salmon is under “existential threat”.

    With yearly exports of 1.2m tonnes, Norway is the largest producer of farmed salmon in the world. But its wild salmon population has fallen from more than a million in the early 1980s to about 500,000 today.

    Continue reading...

  • As commercial monocultures increase, ecologists are calling for the remaining splinters of native woodland to be identified, protected - and expanded

    • Photographs by Rob Stothard

    “This could almost be part of Lapland, up here,” says retired researcher John Spence, approaching a clearing in the Correl Glen nature reserve in Fermanagh, near Northern Ireland’s land border with the county of Leitrim. “You could make a Nordic movie here and you wouldn’t be able to tell the difference.”

    Spence pauses to point out oak, hazel, birch, ash and alder trees, along with a series of rare “filmy” ferns, wild strawberry bushes and honeysuckle. There are well over 100 species of lichen in this small patch of temperate rainforest alone.

    A path leads towards a sitka spruce forest in Glenboy, near Manorhamilton, in Leitrim

    Continue reading...

  • Newbury, Berkshire: From tracks in the snow to musky scent markings to vixens screaming in the night, it is hard to ignore fox mating season

    The sensory presence of foxes is woven through my days and nights lately – sightings, sound, smells, evidence. It is the mating season and, being largely solitary creatures, they are advertising their presence to one another in a manner hard to ignore; in a way that carries across dark, silent miles or cuts through the fumes of urban traffic. Foxy scent markings – musky notes of singed fur, sandalwood, spice and hawthorn flowers – bring me up sharp at a hole in a hedge, by a gatepost or anywhere down the lane.

    In snow, or in the creamy chalk soil that has washed out of gateways in recent storms, tracks give away encounters. Paw prints, narrower than a dog’s, that you can draw a kiss through without touching the pads, track slightly sideways, printing a straight, tacking running stitch across the land. Occasionally, tracks cross and run alongside one another for a while, or pool in a coming together.

    Continue reading...

  • North American native burrows into riverbanks causing leaks in canals and dams and carries crayfish plague

    It is quite a claim to fame to be the least wanted species in Europe but the red swamp crayfish, Procambarus clarkii, seems to have that distinction. It was picked out as a major threat to other wildlife, riverbanks and ponds in 14 countries to illustrate the efforts of a new Europe-wide organisation trying to eliminate alien species.

    So far this native of North America has only been found at 16 locations in England, including the ponds on Hampstead Heath in London, and more ominously in the Grand Union canal, which could give the crayfish access to a large part of the country.

    Continue reading...

  • Many homes are seriously damaged after torrential rain but residents know it could have been much worse and that they were ‘pretty lucky’

    Like anyone who has grown up and spent their life in the wet tropics of far north Queensland, Sonia Pollock is used to a bit of precipitation.

    “So we just thought it was rain at first,” she says of the torrential downpour around her flat in south-west Townsville.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • Antamina, in the Andes, makes billions thanks to the green tech boom. But locals say they are being poisoned by arsenic, losing their water and sinking further into poverty

    A chilly breeze passes along the shore of Lake Contonga, 4,400 metres up in the Peruvian Andes. Julio Rimac Damian, from the nearby village of Challhuayaco, points to the mud under his feet. “All this used to be covered with water,” he says.

    A canal running from the lake that is supposed to carry water to lowland villages has also run dry. Damian says the water began to disappear two years ago when a mining company started exploratory drilling in Peru’s highlands.

    Continue reading...

  • CJ Taylor was pushing back a fire front when a wind change almost killed him. A new exhibition aims to recreate a flashover – and disturb the public into action

    The roar of an advancing bushfire, for those who have heard it, is often described as being as loud as an aircraft or an approaching freight train. “But my recollection was the opposite,” says volunteer firefighter and visual artist CJ Taylor, of the moment a fire burned over him. “Everything went quiet.”

    It was November 2019, and Taylor and a group of fellow South Australian Country Fire Service volunteers had been deployed to north-eastern New South Wales, near the Guy Fawkes River national park. They were trying to push back a fire front but a sudden wind change meant it was gaining ground too quickly.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen