Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home vaša pisma Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • President declares energy emergency, reiterates Paris withdrawal plan and overturns emissions standards

    Donald Trump declared a national energy emergency on the first day of his new presidency, as part of a barrage of pro-fossil fuel actions and efforts to “unleash” already booming US energy production that included also rolling back restrictions in drilling in Alaska and undoing a pause on gas exports.

    The emergency declaration, which made good on a campaign-trail promise but could be open to legal challenge, would allow his administration to fast-track permits for new fossil fuel infrastructure.

    Trump sworn in as 47th president – follow live inauguration updates

    Factchecking Trump’s speech

    A who’s who of far-right leaders in Washington

    Migrant groups at US-Mexico border await mass deportations

    ‘Doge’ violates federal transparency rules, lawsuit claims

    Continue reading...

  • Critical CO2 stores held in permafrost are being released as the landscape changes with global heating, report shows

    A third of the Arctic’s tundra, forests and wetlands have become a source of carbon emissions, a new study has found, as global heating ends thousands of years of carbon storage in parts of the frozen north.

    For millennia, Arctic land ecosystems have acted as a deep-freeze for the planet’s carbon, holding vast amounts of potential emissions in the permafrost. But ecosystems in the region are increasingly becoming a contributor to global heating as they release more CO2 into the atmosphere with rising temperatures, a new study published in Nature Climate Change concluded.

    Continue reading...

  • Artisanal shellfish farmers face ruinous losses but money meant to help is going to the powerful fishing industry, say critics

    Early on a warm September morning in southern Italy, Giovanni Nicandro sets out from the port of Taranto in his small boat. Summoning his courage, the mussel farmer inspects his year’s work – only to find them all dead, a sight that almost brings him to tears.

    “We have many problems,” he says. “The problems start as soon as we open our eyes in the morning.” The loss is total – not only for Nicandro but also for Taranto’s 400 other mussel farmers, after a combination of pollution and rising sea temperatures devastated their harvest.

    Continue reading...

  • Move is part of £300m investment that includes deepwater quay and building of hundreds of homes near city centre

    Belfast harbour is to invest £90m to upgrade its port to serve a wave of wind energy projects and cruise ships as part of a £300m investment plan.

    A new deepwater quay capable of supporting wind projects will be the largest part of an investment plan that also includes the construction of hundreds of homes at a site near the city centre.

    Continue reading...

  • Lightwood, Derbyshire: The spray had created such a stunning showcase of ice that it lured me down a steep bank – twice

    For 10 days Buxton was buried by snow and further bound, night after night, in sub-zero conditions. At Lightwood there’s a steep-sided dell enfolded beneath old beech trees and held in almost permanent shadow, so that as I threaded a precarious route to the bottom, I could feel a further instant fall in temperature.

    The goal was a water pipe. Its outflow cascades for barely a metre, but relentless spray has scoured as its catchment basin a gritstone arc 3 metres across. Those rocks are plastered by platyhypnidium moss, while the drier south side is adorned with frost-wilted remnants of broad buckler and hart’s-tongue ferns.

    Continue reading...

  • Even average use of nitrogen fertilisers cut flower numbers fivefold and halved pollinating insects

    Using high levels of common fertilisers on grassland halves pollinator numbers and drastically reduces the number of flowers, research from the world’s longest-running ecological experiment has found.

    Increasing the amount of nitrogen, potassium and phosphorus doused on agricultural grassland reduced flower numbers fivefold and halved the number of pollinating insects, according to the paper by the University of Sussex and Rothamsted Research.

    Continue reading...

  • First Quantum Minerals’ copper operation was shut down more than a year ago, but Indigenous people report restrictions on movement and unexplained illness and death

    For the people of the nine Indigenous communities within the perimeter of the sprawling Cobre Panamácopper mine, travelling into and out of the concession is far from straightforward. An imposing metal gateway staffed by the mining company’s security guards blocks the road. People say the company severely restricts their movement in and out of the zone, letting them through only on certain days.

    The mining concession, located 120km (75 miles) west of Panama City, is owned by Canada-based First Quantum Minerals, which operates through its local subsidiary, Minera Panamá. The company’s private security guards, not the national police, patrol the concession. Local residents, mostly subsistence farmers of modest means, say that First Quantum operates as a state within a state.

    Continue reading...

  • Altadena’s Village Playgarden education center served diverse families with outdoor classrooms, small farm and animals – till it was destroyed by flames

    In Altadena, it had become the hot ticket among the preschool set.

    But when Geoff and Kikanza Ramsey-Ray first bought the two-acre property at the edge of town in 2008, it was a shambles. The home was a rental for over 30 years and the grounds were woefully neglected. Yet the couple saw promise. Nestled against Angeles Crest national forest, with a mountain view and on a road with few other homes, the place felt protected and perfect for their vision: an early education center called Village Playgarden.

    Continue reading...

  • Bubbles of air trapped in ancient Antarctic ice, dating up to 2m years old, contain unknown information about Earth’s past climate

    Traversing the world’s most unforgiving continent requires a generous measure of stoicism. “We took risks, we knew we took them,” wrote the Antarctic explorer Robert Falcon Scott in 1912, trapped by a fierce blizzard in the days before he died, on an ill-fated expedition to reach the south pole. “Things have come out against us, and therefore we have no cause for complaint.”

    More than a century later, elemental extremes are still an unfortunate fact of life for scientists in Antarctica. Despite three seasons of bad luck which have delayed his team’s quest to find the world’s oldest ice, the paleoclimate scientist Dr Joel Pedro remains sanguine. He has good reason to be: this summer, after multiple setbacks and a relocation, a plan years in the making is finally coming to fruition.

    Continue reading...

  • Volunteers who leave water in the desert describe rising fears of vigilantes and climate peril

    It was a blustery day in the Sonoran desert as a group of humanitarian aid volunteers hiked through a vast dusty canyon to leave gallons of bottled water and canned beans in locations where exhausted migrants could find them.

    Empty plastic bottles, rusty cans and footprints heading north were among the signs of human activity strewn between the towering saguaro and senita cacti, in an isolated section of the Organ Pipe Cactus national monument – about 20 miles (32km) north of the US-Mexico border.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen