Otrovi protiv štetočina nisu efikasni!

Baš kao što se problemi sa komarcima neće riješiti insekticidima, tako ni štetočine nikako nisu kontrolirane uporabom otrova.

Otrov u sandučiću Otrov u sandučiću Foto: Vivian Grisogono

Već dugi niz godina se otrov za štakore dostavlja u kućanstava diljem otoka u sasvim neadekvatnim vrećicama od celofana. Da stvar bude još gora, upute su unutra, tako da, ako ih želite pročitati, morate rukovati sa otrovom. Još nezgodnije je stranim vlasnicima kuća, koji ne znaju Hrvatski. Tako se može dogoditi i to, da je jedan stranac bijelu tabletu unutar pakiranja sa crvenim granulama smatrao protuotrovom. Srećom, nije bilo potrebe, da je upotrijebi, jer je tableta zapravo poseban otrov namijenjen za septičke jame, i naravno, ne sadrži nikakav protuotrov. Protuotrov za ove granule je vitamin K.

Upozorenja o isporučivanju otrova su rijetkost. Iako službene web stranice Starog Grada uvijek prenose obavijesti ovog tipa, u ostalim mjestima na otoku to nije slučaj. U Pitvama se obično, dan-dva prije zalijepi mala obavijest na kontejner.

Međutim, tijekom 2016. godine je došlo do poboljšanja situacije u Jelsi, gdje se upozorenja prenose kroz web stranicu Općinskog Vijeća, kao i kroz njihovu oglasnu ploču.

Po zakonu moraju vitamini biti pakirani na siguran način, ali čini se, da otrovi za štakore ne moraju. Ovaj neodgovoran i opasan običaj se nije promijenio niti ulaskom zemlje u Europsku Uniju. Vrećice se ostavljaju naizgled nasumice u mjestima po otoku. Događalo se, da sam ih pronalazila na različitim mjestima: kod prozora kuće, viseći iz mog poštanskog sandučića, čak i na svom autu! Način dostave je očito vrlo neodgovoran. Jesu li ali otrovi korišteni na odgovoran način? Najčešće se jednostavno postave u manjim količinama oko kuće, čak i tamo gdje mogu biti opasni za kućne ljubimce ili malu djecu. Najsigurniji način postavljanja takvih otrova - ako osjećate, da baš morate koristiti takve otrove - je upotrijebiti čvrstu cijev sa rupama za ulazak i izlazak, koje su dovoljno velike za miševe ili štakore, ali su premale za sve druge životinje.

Pakiranja otrova za štakore dostavljana u lokalna kućanstva. Foto: Vivian Grisogono

Dok štetočine unutar zgrada sasvim sigurno predstavljaju problem i moguću opasnost za zdravlje, isto se ne može reći za miševe i štakore u divljini, koji imaju svoje mjesto (ako ništa drugo) u prirodnom prehrambenom lancu. Za bolji uvid u njihov način života, pogledajte video u nastavku, ili kliknite ovdje.

S obzirom na redovite doze otrova, štakori postaju otporni, stoga otrov nije rješenje. S druge strane, iako otrov ne bi trebao privlačiti druge životinje, ipak se to događa i nekoliko mačaka i pasa je već smrtno stradalo od otrova. Stvarno tužno i štetno, jer su mačke one, koje drže štakore i miševe, čak i zmije pod kontrolom. Za bilo koju veću pojavu štakora je najbolja metoda za izbjegavanje problema otpornosti na otrove pustiti upornog psa (kao što je Jack russelov terijer), da ih lovi ili koristiti zamke.

Lokalne vlasti moraju potrošiti značajan iznos na distribuciju tih otrova. Gledajući financijsko izvješće Općinskog Vijeća iz 2015. godine, nisam uspjela identificirati točan iznos potrošen na kampanju protiv štetočina i insekata, jer ove stavke nisu navedene pojedinačno. Troši li se taj novac na pametan način? Mislim da ne.

U Velikoj Britaniji su otrovi protiv štetočina dostupni, ali ne distribuiraju se na veliko kroz lokalne vlasti. Distribuirali su se (i možda se to još uvijek tako radi) samo na zahtjev. Prije nekih šezdeset godina, dok smo živjeli nedaleko Londona, moj brat, sestra i ja smo jednom po povratku iz škole pronašli neoznačenu staklenku na kuhinjskom stolu. Moja, po naravi neustrašiva sestra je navalila na staklenku i kako joj se okus činio "sirast", nastavila je jesti, da umanji svoju glad. Nismo imali pun frižider u onim danima, doduše nismo uopće imali frižider i ostava je bila prazna. Međutim, brat i ja smo bili oprezniji te smo odbili njezinu ljubaznu ponudu, da sa nama podjeli sadržaj staklenke. Možete zamisliti horor, koji je doživjela naša majka po povratku sa posla, kada je pitala za staklenku sa otrovom za štakore. Sestra je provela noć u bolnici, gdje su joj kroz pošteno ispumpavanje želuca spasili život. Mislim, da je to bilo zadnji put, da su iz općine ostavili neobilježen otrov za štakore u nečijem domu u nevino izgledajućoj, neosiguranoj staklenci.

Na Hvaru sam poslijednih godina uspjela zaustaviti isporuke otrova postavljanjem obavijesti na svojoj kući. Jednostavan natpis: "Otrov, ne hvala" preporučujem svima, koji ne žele biti opterećeni rukovanjem ili skladištenjem opasnih stvari.

Nekontrolirana distribucija otrova je očito opasna. Uz činjenicu, da otrov nije učinkovit postupak za suzbijanje štetočina, ovaj način postupanja je potrebno razmotriti i potrebno je trenutnu praksu znatno poboljšati - kao stvar od iznimne hitnosti.

© Vivian Grisogono 2016

Prevodila Ivana Župan

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Za dobrobit svih Opasni otrovi! Otrovi protiv štetočina nisu efikasni!

Eco Environment News feeds

  • Numbers of red and grey squirrels rising, survey finds, but more greys are present in last remaining red strongholds

    Campaigners are concerned about the rising presence of grey squirrels in England’s last remaining strongholds of reds.

    An annual distribution survey of about 250 sites in woodlands and gardens across northern England shows that occupancy figures for red and grey squirrels are increasing – but they are rising more steeply for greys.

    Continue reading...

  • Exclusive: Campaigners say company’s apparent abandoning of 2030 pledge is a ‘masterclass in greenwashing’

    Coca-Cola has been accused of quietly abandoning a pledge to achieve a 25% reusable packaging target by 2030 in what campaigners call a “masterclass in greenwashing”.

    The company has been previously found by researchers to be among the world’s most polluting brands when it comes to plastic waste.

    Continue reading...

  • As ICJ hears landmark climate case, Grenada’s PM says vulnerable nations expect a long, hard fight for aid

    It’s a macabre picture: tombs, headstones and wreaths, lovingly selected by family members, floating into the oblivion of the ocean, and with them the remains of loved ones uprooted from their final resting place. Some are dragged back to land, washed up on beaches on the Grenadian island of Carriacou, transforming the beautiful Caribbean shoreline into a chaotic graveyard.

    This disturbing reality, says Grenada’s prime minister, Dickon Mitchell, is a poignant example of the gravity of the climate crisis and its impact on his country.

    Continue reading...

  • Recordings by biologist Heike Vester reveal how oil and gas exploration as well as cruises, fishing boats and even whale-watchers are adding to the din underwater

    From the moment that the biologist Dr Heike Vester presses play, the sound of the static of the fjord fills the room. First comes the constant, steady rumbling of a boat engine. Then, every eight seconds, like a foreboding bass drum, comes the explosion of seismic airguns – extremely loud blasts used in oil and gas exploration that can travel vast distances underwater.

    And finally, dancing above it all – and at times drowned out by it – are the soaring vocalisations of whales.

    Heike Vester at home in Bodø, Norway. Her love of whales comes partly from her interest in matrilineal societies. Photograph: Marthe Mølstre/The Guardian

    Continue reading...

  • Vanuatu envoy makes claim as hearing gets under way at international court of justice in The Hague

    A handful of countries should be held legally responsible for the ongoing impacts of climate change, representatives of vulnerable states have told judges at the international court of justice (ICJ).

    During a hearing at the Peace Palace in The Hague, which began on Monday, Ralph Regenvanu, Vanuatu’s special envoy for climate change and environment, said responsibility for the climate crisis lay squarely with “a handful of readily identifiable states” that had produced the vast majority of greenhouse gas emissions but stood to lose the least from the impacts.

    Continue reading...

  • Goyt Valley, Derbyshire: Thriving in among the oak and chestnut, this wych elm is green-furred and almost animate, bulked up in its winter overcoat

    Despite the many obituaries for British elms, their death has been greatly exaggerated, as Mark Twain might have said. North Derbyshire is full of them, despite elm disease. There are superb centurion elms in Buxton’s town centre, but my favourite is here on the path to Errwood Hall.

    I confess that I’ve walked past it many times over the last half-century and hadn’t previously noticed it. That inattention speaks of the tree’s deepest and – if it’s not too contradictory – grandest quality: its ability to stand to one side, to live unseen in full view, to flourish outside our ken. It is all the more magnificent for living so truly unto itself.

    Continue reading...

  • Scientists have various theories about resurgence of once scarce plant popular at Christmas in Victorian era

    Now that deciduous trees have lost their leaves the colonies of mistletoe Viscum album that have been spreading across the country are more obvious. A species that was rare outside the south-east Midlands is now quite common in many areas where it is seen growing mostly on apple, lime, poplar and hawthorn trees.

    The Victorian demand for mistletoe was once so great that the British crop from apple orchards was insufficient and hundreds of tonnes had to be imported from France. Every home had to have a sprig at Christmas as an excuse for a clandestine kiss.

    Continue reading...

  • The sprawling Florida mansion sits in one of the most vulnerable places in the US to climate-driven disasters

    A sprawling Florida mansion set beside a powdery white sand beach overlooking the azure Gulf of Mexico is currently the most expensive property listed for sale in the United States, yours for a mere $295m.

    It is also in one of the most vulnerable places in the country to climate-driven disasters, and faces an almost inevitable flooding event in the coming years.

    Continue reading...

  • Campaigners fear ruling on the toxic Matanza-Riachuelo basin will worsen the region’s many health crises and sends the message that environmental damage is not a priority

    Two decades ago, the waters in Argentina’s basin flowed over abandoned shipwrecks and rusting cars. Animal residue from abattoirs bled into its rivers, along with household waste and toxins from factories, including arsenic, lead and cadmium.

    Today, those living along the riverbanks, which snake around Buenos Aires’ southern edge and by the tourist district of La Boca, continue to complain of skin rashes, headaches, breathing problems and vomiting. They say their animals die inexplicably.

    Continue reading...

  • An ambitious multi-part project will transform seven miles of seabed into an artistic destination with a cautionary message

    Over the next few years, coastal waters just off of Miami Beach will be transformed by The ReefLine, an ambitious new project that aims to occupy seven miles of seabed within shouting distance of the sands. The ReefLine aims to one day create an enormous, art-studded underwater playland, including a sculpture park, snorkel trail and hybrid reef.

    One of the first pieces of this project, Miami Reef Star – a gigantic 90ft star that will eventually be visible to landing aircraft descending over the waters – will be on exhibition during Art Basel Miami Beach. Set up in prototype on Miami Beach itself, it will be a part of Star Compass, a series of three large-scale installations curated by Ximena Caminos and Dodie Kazanjian. In addition to Reef Star, Star Compass will also include The Great Elephant Migration, a work consisting of 100 life-sized sculptures of elephants, and Voile/Toile – Toile/Voile by French conceptual artist Daniel Buren, which will stage an enormous sailboat race.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.