Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Objavljeno u Zdravlje

Diljem Europe, čini se da je zabranjivanje pušenja na javnim mjestima reduciralo pojavu pušenja. Ipak, čini se ne u Hrvatskoj, najnovijoj ćlanici EU. Da, postoji zakon koji ograničava uporabu duhanskih proizvoda (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda) i njegova najranija verzija iz 2008. ustanovila je se u obaveznom školskom programu djecu mora obavijestiti o opasnostima pušenja (članak 22).

Hrvatska je supotpisnica Konvencije o okviru kontrole nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije od 2.6.2014., a primljena je kao punopravna članica 12.10.2008. 11.1. 2011. Hrvatska je prezentirala prvo izvješće od prevalenciji pušenja u zemlji, iako tek koristeći podatke iz 2001. i pokazujući šokantno visok broj pušača za sve dobne skupine. Međutim, zakon da se obuzda duhan postepeno je ojačan.

Oglašavanje i prodaja duhana

Duhanskim kompanijama zabranjuje se oglašavati vlastite proizvode direktno i indirektno bilo kakvim promotivnim materijalima ili sponzorstvima (članak 9); mladi ispod 18 godina ne smiju kupovati cigarete ili druge proizvode namijenjene za pušenje; duhanski proizvodi ne smiju se prodavati preko interneta ili na automatima (članak 11); nije dozovoljeno pušiti tijekom javnog nastupa iako su filmovi i umjetnička djela iznimke; mediji (televizija i tisak) ne smiju pokazivati kako ljudi puše u promotivne svrhe (članak 12); pušenje je zabranjeno na svim zatvorenim javnim mjestima; pušenje se zabranjuje do 20 metara od ulaza u bilo koju zdravstvenu instituciju; pušenje je zabranjeno na mjestima gdje se odvija briga za djecu ili obrazovanje (članak 13).

Mjesta za pušenje

Pušenje je dozvoljeno na određenim mjestima u psihijatrijskim bolnicama i zatvorima (članak 13). U javnim prostorima, s dovoljno velikim površinama, pušenje je dozvoljeno u označenim sobama koje su odvojene od ostatka prostora tako da dim duhana ne može prodrijeti u njih. Pušački prostor ne smije biti manji od 10m2 i ne smije biti veći od 20% ukupnog prostora (članak 14). Pušački prostori moraju biti opremljeni posebnom opremom za ventilaciju sa sustavom koji mjeri unosi li se zrak u skladu s propisima (članci 16-20). Pušački prostor bi trebao biti u potpunosti odvojen, sa kliznim vratima koja se sama zatvaraju. Trebao bi biti jasno označen znakom „Prostor za pušače“ iznad izlaza. U slučaju kvara ventilacijskog sustava, znak „Pušenje je zabranjeno zbog kvara ventilacijskog sustava“ bi trebao zamijeniti prethodno spomenuti znak (članak 15). U manjim kafićima i lokalima gdje se poslužuje piće bez hrane, vlasnik može odlučiti je li prostor namijenjen pušačima ili nepušačima. Ukoliko je pušenje dozvoljeno, trebao bi na ulazu postojati natpis koji to označava te bi trebao biti postavljen adekvatni ventilacijski sustav za filtriranje koji vrši 10 izmjena zraka po satu. Također bi trebala biti prisutna upozorenja o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje u obliku postera ili letaka (članak 20a).

Primjenjivanje zakona

Osiguravanje postojanja prostora za nepušače dužnost je vlasnika nekretnine. Primjenu zakona osigurava sanitarna inspektori, zdravstveni inspektori, prosvjetni inspektori, inspektori rada i gospodarski inspektori Državnog inspektorata (članak 25). Postoje novčane kazne od 30 000 do 150 000 kuna za kršenje zakona zbog poslovnih razloga. Pojedinci koji dozvoljavaju pušenje u kafićima i restoranima gdje je to zabranjeno suočeni su s kaznama od 500 do 1 000 kuna (članak 28), a netko tko nudi ili puši cigarete u nepušačkim javnim prostorima može se kazniti s 1 000 kuna (članak 29).

 

Zakon u praksi
Učestalost pušenja u Hrvatskoj iznimno je visoka. Ankete su pokazale da mladi u Hrvatskoj puše cigarete i piju alkohol više od europskog prosjeka. Mlade ljude se očigledno nije uspjelo odvratiti od pušenja, čak ni profesionalne sportaše. Nevjerojatno, ali mnogi članovi rukometne momčadi Jelse, sporta koji je ozbiljno shvaćen u Hrvatskoj, kratit će vrijeme do prijevoza na utakmicu pušeći i pijući pivo.

Na Hvaru sigurno, a možda i u cijeloj Hrvatskoj, restrikcije vezane uz pušenje krše se češće nego što se to primjećuje. Uobičajeno je da restorani ignoriraju pušenje u vlastitim prostorijama. U nekim restoranima, kuhari i konobari puše čak u kuhinji. Tijekom koncerta na kojem sam bila nedavno, sjedeći u stražnjem dijelu dvorane, ometao me oblak dima koji se širio po cijelom prostoru, čini se iz backstage-a, gdje pušenje, dakako, nije dozvoljeno.

Duhanske strategije

Mjere kojima se ograničava uporaba duhana još uvijek se smišljaju diljem svijeta. U Europi, Irska kroči put s ambicioznim planom da se zemlju u potpunosti oslobodi duhana do 2025. Program se implementira korak po korak. Nakon inicijalnog Zakona o javnom zdravlju iz 2002., 2003. se zabranilo pušenje na poslu. Deset godina kasnije, 2013., predložene su nove mjere uključujući zabranu pušenja u parkovima i na plažama, odnosno bilo gdje u blizini institucija za djecu i škola. Irska ima Centar za kontrolu duhana u Dublinu gdje se na regularnoj bazi promatraju pušačke navike u zemlji unutar programa u kojem je cilj stvoriti društvo bez duhana. Iako se većina vlada slaže da je duhan štetan i skup za zdravstveni sektor te da bi se trebao obuzdati, ako ne i potpuno zabraniti, anti-duhansko zakonodavstvo je u različitim stadijima u različitim dijelovima svijeta. ASH (Djelovanje na zdravlje i pušenje) je globalna kampanja koja za cilj ima poboljšati zdravlje redukcijom pušenja i obuzdavanjem utjecaja duhanskih tvrtki. U Australiji, Tasmanija je imala najstrože anti-pušačke regulacije na radnom mjestu, dok se neke druge države karakterizira kao „loše“, sudeći prema ASH Australiji, koja je koordinirala kampanju za „Australiju bez dima“ od 2002. do završetka rada ASH Australije u prosincu 2013. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Ministarstvo zdravlja je promoviralo akcije reduciranja broja pučaša kako bi se izgradila budućnost „bez dima“, u skladu s manifestom britanske Vlade iz 1998. koje se zove „Pušenje ubija“. 2008., na 10. godišnjicu manifesta, ASH UK je objavila dokument „Nadilazeći Pušenje ubija“, s ciljem daljnje zaštite djece od ovisnosti pušenja. Također u UK, u veljači 2010. Nacionalni institu za zdravlje i izvrsnost njege (NICE) objavio je smjernice „Školske intervencije za prevenciju pušenja“.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila optimistično izvješće o globalnoj duhanskoj epidemiji 2013., hvaleći se uspjehom anti-pušačkih kampanja i zakona, imamo razloga vjerovati da napredak u obuzdavanju uporabe duhana nije ravnocrtan. Velika prepreka uvođenju anti-pušačkih zakona je ogroman utjecaj koji imaju vodeće duhanske kompanije. Naprimjer, u UK 2013. godine, veliku brigu među borcima za zdravlje izazvala je činjenica da su dva važna „thinktank-a“, Institut Adam Smith i Institut za ekonomska pitanja (koji su objavljivali radove o duhanskim problemima i utjecali na stvaranje vladinih politika), primali značajna novčana sredstva od duhanske industrije.

Protivnici anti-pušačke legislative tvrde da ljude imaju pravo izabrati i da prihodi od poreza na duhanske proizvode igraju veliku ulogu u bilo kojem nacionalnom budžetu. Međutim, postuje kontra-argumenti.

Rizici na zdravlje zbog uporabe duhana su skupi

Troškovi zdravstvene njege koji pokrivaju bolesti povezane uporabom duhana su visoki, viši no što mnogi ljudi misle, zato što je duhan faktor u toliko različitih bolesti, bilo da su za život opasne ili samo život otežavaju. Pušenje je najočitije povezano s bolestima pluća i emfizemom. Kao što bi vam bilo koji fizioterapeut potvrdio, tekućina iskašljana iz pluća pušača s kroničnim bronhitisom nije lijep prizor. Pluća nisu jedini dio tijela na koji negativno utječe duhan – svi organi pate, a najviše opasnosti postoji za srce i mozak. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da duhan ubija barem pola korisnika te je odgovoran za smrti 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću. Ministarstvo zdravlja SAD-a procjenjuje da u SAD-u 8.6 milijuna ljudi živi s ozbiljnom bolesti koju je uzrokovalo pušenje.

 

Sloboda izbora

Svaki normalan čovjek ima pravo izabrati što želi unutar zakona vlastite zemlje. Pušači gotovo uvijek podcjenjuju neugodu i štetu koju njihova navika uzrokuje onima oko njih. Nekad su pušači pitali one oko njih smeta li im prije pripaljivanja. U današnje doba pušači uglavnom zauzimaju stav ako je pušenje dozvoljeno na javnom mjestu, naprimjer na terasi kafića, činjenica da nekom na tom mjestu to može smetati nije važna. Tako niječu pravo ne-pušača da izabiru okoliš bez duhanskog dima. Vanjski prostori gdje je pušenje dozvoljeno su upropašteni te pušači podjecnjuju ili zanemaruju rizik koji dim nosi. Naprimjer, na trajektima Jadrolinije, dim iz vanjskih koridora ulazi u nepušačke prostore, dok je na palubama svjež morski zrak uglavnom potisnut duhanskim dimom, ako vremenski uvjeti to dopuštaju. Pušač koji stoji na vratima nepušačkog prostora može zagaditi zrak u toj sobi u nekoliko sekunda. Poznato je da je pasivno pušenje opasno. Odrasli se obično mogu maknuti od neposrednog zagađenja, no vrlo često je dim toliko pervazivan da ga ne mogu izbjeći u potpunosti. Prave žrtve situacije su djeca koja ne mogu birati. Posebno je uznemiravajuće vidjeti koliko mladih hrvatskih žena puši tijekom trudnoće i koliko roditelja puši odmah iznad vlastitog djeteta, bez svijesti o užasnoj potencijalnoj šteti koju mogu izazvati. Pored očekivanih problema na dišni sustav, djeca pate od povećanog rizika od Legg-Calvé-Parthesove bolesti (potencijalno ozbiljnog stanja za kukove) zbog pasivnog pušenja.

Pušenje i okoliš

Duhanski dim ostaje u okolišu. Zidovi prostorija koje koriste pušači postaju sve crnji, a miris ostaje utkan u pokućstvo. Odbačeni opušci zadržavaju miris mjesecima, usprkos kiši i vjetru. Pušači odbacuju opuške bezobzirno. Stavljaju ih u rupe na zidovima ili između stijena na plažama. Bacaju se na zemlju pored biljaka i u more. Izbacuju se u velikim količinama iz pepeljara. Čine strašan nered te stvaraju veliki rizik od požara u toplim klimama kad se ne ugase pravilno. Opušci su otrovni, posebno ribama. Istraživanje provedeno 2010. je pokazalo da se opušci mogu iskoristiti u dobre svrhe pri prevenciji korozije jedne vrste čelika, ali ovo još nije dovelo ni do jedne praktične aplikacije. Nikotin u duhanu je od 19. stoljeća korišten kao prirodni pesticid, što bi bila puno bolja uporaba od ljudskog trovanja njime.

Napredak i prostor za poboljšanje

Stavovi prema pušenju su se mijenjali, ponekad na bolje, ponekad na gore. U ranom 20. stoljeću pušenje je bilo rašireno, pogotovo među muškarcima, dok se od žena očekivalo da manje puše, pogotovo ne u javnosti. Reklame za cigarete nalazile su se posvuda, asocirajući s tom navikom zdravlje, sreću, profinjenost, muževnost, ženstvenost, tjelesnu kondiciju i osobnu slobodu – dakle, suprotnost onoga do čega ovisnost o duhanu zaista dovodi. 1960ih, duhanska sponzorstva postala su uobičajena u različitim sportovima poput Formule ili tenisa. Ironično, pušači su u nepovoljnom položaju u većini sportova zbog smanjenog kapaciteta pluća jer gube oko trećinu kapaciteta pušeći do dva sata prije fizičke aktivnosti. Zaustavljanje tako očito obmanjujućih promotivnih kampanja jedan je od velikih uspjeha anti-duhanske legislative.

Razvijene su alternative cigaretama, poput duhana bez dima, duhana koji se žvače i e-cigareta, ali sve imaju loše strane i povezane rizike za zdravlje. Tužan je ogled na ljudsko društvo činjenica da se tvari, koje su očito štetne korisniku i drugima, uopće koriste i to bez brige za moguće posljedice. Još je žalosnija sila koja gura kontinuirani marketing duhanskih proizvoda – motiv profita.

cigarette packet warning

Mnogi su razlozi koji uzrokuju to da ljudi postaju pušači, mogi faktori diktiraju hoće li tko postati ovisan i hoće li uspjeti odreći se te navike. Vrlo često na mlade ljude djeluje pritisak vršnjaka, želja da se bude dijelom grupe, bez obzira na posljedice. Temeljite promjene vjerojatno možemo očekivati tek kad navika izađe iz mode te kad posebno mladi na pušenje prestanu gledati kao na nešto što je „cool“, zrelo i samo-afirmirajuće. Pušenje stvara negativan i neprihvatljiv okoliš ustajalog zraka, prljavog pepela, otrovnih opušaka s višestrukim posljedicama na zdravlje. Da bismo pobijedili bitku za bolju kvalitetu života, moramo uspostaviti novu stvarnost:

NE KORISTITI JE COOL!

© Vivian Grisogono 2013.
Prijevod: Bartul Mimica
 
Rizici, Izvor: Alexandrov, Ludmil B.; Ju, Young Seok; Haase, Kerstin; Loo, Peter Van; Martincorena, Iñigo; Nik-Zainal, serena; Totoki, Yasushi; Fujimoto, Akihiro; Nakagawa, Hidewaki; Shibata, Tatsuhiro; Campbell, Peter J.; Vineis, Paolo; Phillips, David H.; stratton, Michael R. 2016. Mutational signatures associated with tobacco smoking in human cancer. Science. Vo. 354, issue 6312, pp 618-622 (04 November 2016)
Nalazite se ovdje: Home članci o zdravlju Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Eco Environment News feeds

  • About 89% of the public want their governments to do more to tackle the climate crisis – but don’t know they’re the majority

    • The Guardian is joining forces with dozens of newsrooms around the world to launch the 89% Project – and highlight the fact that the vast majority of the world’s population wants climate action. Read more

    A superpower in the fight against global heating is hiding in plain sight. It turns out that the overwhelming majority of people in the world – between 80% and 89%, according to a growing number of peer-reviewed scientific studies – want their governments to take stronger climate action.

    As co-founders of a non-profit that studies news coverage of climate change, those findings surprised even us. And they are a sharp rebuttal to the Trump administration’s efforts to attack anyone who does care about the climate crisis.

    Mark Hertsgaard and Kyle Pope are the co-founders of the global journalism collaboration Covering Climate Now

    Continue reading...

  • Discovery could provide valuable clues as to how the climate crisis might affect Antarctica, says study

    Giant, flat-topped icebergs the size of the city of Cambridge drifted off the coast of Britain during the last ice age, according to a study that has uncovered evidence of their existence for the first time.

    A series of distinctive, comb-like grooves found preserved in sediment near Aberdeen in Scotland were left behind by the underside of huge “tabular” icebergs that dragged across the North Sea floor between 18,000 and 20,000 years ago, the researchers said.

    Continue reading...

  • Campaigners condemn decision amid growing evidence of harm to health and climate from heating appliances

    Wood-burning stoves will be allowed to heat new-build homes in England despite growing evidence showing their significant contribution to air pollution and carbon emissions.

    The government is writing its future homes standard, a set of rules for developers, aimed at decarbonising England’s housing stock. Heating the UK’s 28m homes accounts for about 18% of greenhouse gas emissions.

    Continue reading...

  • Birds in their 40s wintering on mudflats of the Wash received leg rings in early 1980s

    If your ears are assaulted by the shrill piping calls of an excitable bird on the east coast of England, fear not: it’s probably an oystercatcher experiencing a midlife crisis.

    Two of the handsome black and white birds with bright red-orange bills have been found to be the oldest known oystercatchers ever recorded in Britain, clocking up at least 41 and 43 years on the mudflats of the Wash.

    Continue reading...

  • Two Belgian 19-year-olds have pleaded guilty to wildlife piracy – part of a growing trend of trafficking ‘less conspicuous’ creatures for sale as exotic pets

    Poaching busts are familiar territory for the officers of Kenya Wildlife Service (KWS), an armed force tasked with protecting the country’s iconic creatures. But what awaited guards when they descended in early April on a guesthouse in the west of the country was both larger and smaller in scale than the smuggling operations they typically encounter. There were more than 5,000 smuggled animals, caged in their own enclosures. Each one, however, was about the size of a little fingernail: 18-25mm.

    The cargo, which two Belgian teenagers had apparently intended to ship to exotic pet markets in Europe and Asia, was ants. Their enclosures were a mixture of test tubes and syringes containing cotton wool – environments that authorities say would keep the insects alive for weeks.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: In this garden we’ve had woolly aphids, rose aphids, whitefly and blackfly, now we have Californian maple aphids, who have a story of their own

    An accidental touch of a branch brings a handful of little sticky dots. Looking at the branch, the surprise is that all the lower ones are covered with a shifting pointillism of dots moving together. Under a hand lens they become autonomous animals – aphids.

    There are thousands of them, moving independently as individuals, each with a sense of purpose and moment, determined and working together. Forming clusters around scar tissue on bark wounds, walking upwards towards the canopy of opening leaves, the aphids catch the sunlight and their amber bodies shine with the viscosity of drops of honey. In the morning sun they cast shadows, an imaginary material to which old fears and prejudices stick.

    Continue reading...

  • Americans have often moved between states for opportunities. Now they’re being forced to uproot themselves to escape hostile forces under Trump

    Continue reading...

  • The UN has called the detention of Pablo López Alavez ‘arbitrary’, while human rights organisations say his sentence is part of a systematic and alarming pattern of criminalisation of Mexico’s environmental activists

    The meeting room in the prison of Villa de Etla, a town in Oaxaca, Mexico, doubles as a classroom with school desks and a small library. The walls feature motivational phrases such as “First things first”, “Live and let live” and “Little by little, you’ll go far”.

    Pablo López Alavez, a 56-year-old environmental defender, has had nearly 15 years to contemplate these sentiments – and faces 15 more, after being imprisoned for murders he says he did not commit.

    Continue reading...

  • ‘As a species, these crocs are easy to find and easy to catch. Brice Itoua is the most skilled hunter in his village. But they kill the crocs to eat – not to sell’

    The Congo dwarf crocodile is a lovely species. They’re very shy and, unfortunately, very easy to find and catch. Mostly hunted for their bushmeat, these crocs only grow up to a few feet in length and during the dry season, they often spend the daytime hiding in burrows and dens at the water’s edge. Hunters use a long, woody liana vine with a hook on the end to drag them out, before binding their snout with a shorter vine and carrying them away.

    Last summer, I shot a story about the Congo dwarf crocodile after being given access to the Lake Télé Community Reserve by the Wildlife Conservation Society (WCS), which manages this protected area in the Republic of the Congo with the Congolese government.

    Continue reading...

  • Rock deposits provide first land-based evidence of Earth’s largest flood, when water surged through strait of Gibraltar

    The event that refilled the Mediterranean basin 5m years ago is thought to have been the largest flood in Earth’s history, with water surging through the present-day strait of Gibraltar 1,000 times faster than the Amazon River, filling the basin in just a couple of years. Now jumbled rock deposits on the top of hills in south-east Sicily provide the first land-based evidence for this flood.

    The megaflood theory emerged in 2009, when scientists discovered a massive eroded channel at the bottom of the strait of Gibraltar. Subsequent research has revealed scours on the sea floor, showing how the water forced its way through the shallow gap between Sicily and mainland Africa, to fill the eastern Mediterranean Sea.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen