Još uvijek koristite pesticide?

Vrijeme je, da se opametite! Pogledajte oko sebe, što se to događa?

Spasite pčele! Spasite pčele! Foto: Vivian Grisogono

Život (i smrt) na Hvaru

Otok Hvar bi trebao biti jedan od najzdravijih mjesta za život. Međutim, ljudi su općenito lošeg zdravlja, ima puno karcinoma, problema sa štitnjačom i neuroloških problema u alarmantno visokom broju u tako maloj populaciji. Postoje očiti hormonski problemi, kao što su prerana menopauza kod djevojčica u pubertetu i poteškoće sa dojenjem kod mladih majki. Neke od zdravstvenih problema su sigurno povezani sa visokom učestalošću pušenja na otoku. Vjerojatno su odgovorni i drugi faktori, povezani sa okolišem, kao što je kvaliteta tla, proizvodnja hrane i zrak, koji dišemo. Oštećenja okoliša su iz godine u godinu sve očiglednija na cijelom otoku Hvaru. U naseljenim i poljoprivrednim područjima ima sve manje leptira, sve manje insekata, sve manje ptica, i još manje šišmiša. Ribari se žale, da ima sve manje riba. Pčelari su u 2016. godini javljali, da je čak nedostatak meda.

Hvarske pčele su u sve većoj opasnosti. Bumbar i divlji cvijet, ožujak 2016. Foto: Vivian Grisogono

Jesu li krivi kemijski pesticidi? Vrlo vjerojatno, da. Glifosat, aktivna tvar u Roundup-u / Cidokor-u, koji se naširoko koristi po otoku, je povezan sa karcinomima, posebno karcinomom prostate i dojke, kao i sa Ne-Hodgkinovim Limfomom, a da ne spominjem sa bezbroj drugih zdravstvenih i ekoloških problema.

Riječi i djela

Hvarani su vrlo ponosni sa ugledom svog otoka – sa čistim zrakom, morom i zemljom. To je nešto, što uzimaju zdravo za gotovo. Na pitanje, da li proizvode svoje vino, maslinovo ulje, voće i povrće organski, većina otočana će odgovoriti “Da”.

Hvarska crvena zemlja, svježe obrađena, siječanj 2016. Uzgoj zdrave hrane ovisi o nezagađenoj zemlji. Foto: Vivian Grisogono

Stvarnost nije uvijek onakva kakvom je prikazuju. Korištenje kemijskih herbicida i insekticida je svakodnevnica velikoj većini Hvarskih poljoprivrednika i vrtlara. Mnogi pojedinci koriste otrove svih vrsta oko svoje kuće, u vrtu i u polju. Neki vjeruju, da su pesticidi najbolje, ili čak jedino rješenje za probleme sa štetočinama, neželjenim biljkama (poznatima i pod nazivom korov), i nepoželjnim insektima. Samo jako mali broj ljudi se brine oko kolateralne štete uzrokovane na ovaj način. Što se tiče pridržavanja uputa za uporabu, pa.. ubojice korova namijenjeni za korištenje jednom godišnje su često korišteni dva ili tri puta godišnje; preporučene količine za primjenu se ponekad prekoračuju, čak i do deset puta; i otrovi se opasno međusobno miješaju kako bi bili jači. Nije potrebno ni spominjati, da se upozorenja o mjerama opreza ili mogućim zdravstvenim rizicima obično ignoriraju. Iz godine u godinu kumulativni učinci otrova nanose otoku i okolnim morima sve više štete.

Općina Jelsa baš i nije uzor i model za ponašanje po pitanju ekološke svijesti. Mi, u Udruzi Eco Hvar smo se nadali, da bi mogla biti. Prije nekoliko godina nam je rečeno, da je Vijeće donijelo direktivu (odredbu) po kojoj se zabranjuje korištenje pesticida u javnim prostorima. Međutim, prije dvije godine smo u udruzi Eco Hvar saznali, da je Jelšanski Mali Park bio prskan herbicidom na bazi glifosata, s gotovo nikakvim upozorenjem, unatoč činjenici, da se ovdje svakodnevno dolaze igrati mala djeca. Kao rezultat našeg prigovora, Eco Hvar je saznao, da se Odbor za Ekologiju, koji djeluje unutar Vijeća sastoji od samo nekolicine ljudi. Jedan od njih je zapravo izjavio: „napredak čovječanstva ovisi o korištenju ´biljnih zaštitnika..´“- to je eufemizam za otrovne pesticide, ako slučajno niste znali. Zapanjujuća tvrdnja, tako tipična za neodoljivu retoriku, koju šire agrokemijske tvrtke.

Jelšanski park bi mogao biti zeleniji. Foto: Vivian Grisogono

Udruga Eco Hvar je, kako se ispostavilo, naivno pretpostavljala, da će biti dovoljno podsjetiti Vijeće na postojeću Odredbu, kako bi se zaustavilo nenajavljeno primjenjivanje pesticida u javnim prostorima. U 2016. godini je postalo jasno, da to nije baš tako. Udruga Eco Hvar je ispitala Načelnika i Vijeće Općine Jelsa o korištenju otrova u njihovoj nadležnosti. Iz tvrtke JELKOM, odgovornoj za upravljanje otpadom i održavanje javnih prostora kao što su lokalni park, smo dobili nejasan odgovor o tome, koriste li se herbicidi i nakon dopisivanja u 2014. godini. Ujedno su nam priznali, da su park prskali insekticidom protiv lisne uši. Razlog za ovu akciju je nepoznat.

Dana 11. travnja 2016. je Nikša Peronja, Načelnik Općine Jelsa potpisao izjavu, kojom potiče lokalno stanovništvo da se odrekne korištenja opasnih pesticida. Dokument je izrađen i supotpisan u suradnji sa udrugom Eco Hvar, pečatiran sa službenim pečatom za obje strane. Prema riječima Načelnika, je ova izjava trebala biti postavljena na svim oglasnim pločama općine. To se nije dogodilo. Nije bila postavljena čak ni na ploči ispred zgrade Općine. Čini se, da je sve bila samo još jedna prilika za brzu foto-promociju. Sasvim besmislena.

Opasna praksa

Činjenica, da su to od strane Načelnika bile samo prazne riječi i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće. Poput ostalih mjesnih odbora na Hvaru, i Jelsa ima vrlo lošu politiku zaštite okoliša. Jedan od primjera je praksa distribucije otrova za štakore u tankim plastičnim vrećicama dva puta godišnje. Upute unutar vrećice su samo na hrvatskom jeziku, bez obzira na broj stranih vlasnika kuća, koji su primatelji ovog uveliko neželjenog ´poklona´. Rješava li otrov probleme sa štetočinama? Ne, miševi i štakori su postali otporni, što dovodi do neumoljivog porasta pojave super-štakora. Postoje bolje metode kontrole štetočina, kao što je korištenje njihovih prirodnih neprijatelja, kao što su mačke i određene pasmine terijera.

Otrov za štakore, pakiranje upitne kvalitete. Foto: Vivian Grisogono

U stvari, otrov za štakore Ratimor u ovom čudnom, nesigurnom pakiranju je sa liste odobrenih sredstava Ministarstva Poljoprivrede nestao još 2013. godine.

Poništeno odobrenje za 'Ratimor', 2013.

Još jedna besmislena i opasna praksa na otoku je rutina prskanja ulica u jeku ljeta protiv komaraca. Najmanje dva puta u sezoni, specijalno vozilo kruži ulicama Hvara, Stari Grada i Jelse (i pripadajućim manjim mjestima), prskajući otrovnu maglu sa obje strane. Pješaci nemaju šanse. Nijedan automobil ne može izbjeći ovog izbacivača otrova. Praksa prkosi logici, krivo vrijeme, krivo mjesto.

Vozilo prskajuće insekticide u gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Da ne govorimo o tome, da baš suprotno rješavanju neugodnosti sa komarcima, Hvar pati od sve većeg broja zaraženih insekata, kako postaju sve otporniji na insekticide. Koji se otrovi koriste? Nisu uvijek isti. U 2014. se koristio Permex 22E u koncentraciji 12,36% - iako službene upute preporučuju koncentraciju 0,3-1% u vodi (stranice na taljanskom), ili 3% u otapalu u zatvorenim prostorima. Udruga Eco Hvar je upozoravala Vijeće u kolovozu 2014. na činjenicu, da je Permex 22E opasan i neprimjeran. Usprkos tome, u 2015. se isti ponovno koristi, ovaj put u kombinaciji sa drugim otrovima: Microfly i Twenty.one. Udruga Eco Hvar je zatim svoju zabrinutost objavila javno.

S obzirom, da i druge općine i gradovi postupaju na sličan način kao Jelsa, cijeli otok je podvrgnut potencijalnim neizrecivim oštećenjima okoliša na deprimirajuće redovitoj bazi.

Primjer Cidokor-a (Roundup-a)

Cidokor se već godinama koristi u ogromnim količinama na otoku Hvaru. Cidokor je zabranjen odlukom Europske Unije 1. listopada 2016., ali će se i dalje koristiti mnogo mjeseci (ako ne i godina) jer ova zabrana u Hrvatskoj nije uzrokovala potpuno povlačenje.

Agrokemijska industrija ima veliku marketinšku moć. Osim što radi sve što je u njenoj moći kako bi diskreditirala bilo koji znanstveni dokaz o šteti, koja se događa, agrokemijske tvrtke dobivaju jako veliki utjecaj preko interneta. Dobro ciljane Google-ove oglase se često pojavljuju uz bilo koji članak o poljoprivredi. Herbicidi na bazi glifosata su najistaknutiji otrovi, kojima se kroz marketinški make-over pokušava potaknuti javnost na povećanu potrošnju. Čak i parakvat (gramoxone), koji je u Europi zabranjen još 2007. se oglašava na europskim web stranicama kroz Google-ove oglase. Parakvat se koristio na Hvaru i još uvijek se naširoko koristi u cijelom svijetu, iako nema sumnje u zdravstvene rizike, koje uzrokuje, uključujući smrt. Marketing uspijeva prekriti bilo koje neugodne činjenice. Ne čudi, da su korisnici kemijskih pesticida (struka i laički svijet) umireni lažnim osjećajem sigurnosti o proizvodima, koje kupuju.

Google-ov oglas za web stranicu o glifosatima (usklađen sa člankom, koji opisuje opasnost otrova!)

Ako se posavjetujete sa web stranicom ´Činjenice o Glifosatu´, saznat ćete, da se glifosat može koristiti u svim mogućim mjestima, od privatnih vrtova do plantaža usjeva, kroz ´vodene površine´ i u šumama, navodno kontrolira sve vrste korova, uključujući i zloglasni Japanski Dvornik. Naići ćete na slike prekrasnih voćki, leptira, sunčanih polja. Sve je to vrlo uvjerljivo za one, koji ne znaju o masi dokaza o tome, koju štetu može glifosat uzrokovati. U 2001. je došlo do sudskog spora protiv Monsanto-a u Francuskoj, tvrdeći da je njihovo oglašavanje obmanjivalo javnost o pitanjima sigurnosti okoliša, posebno tvrdeći, da je njihov proizvod “biorazgradiv” i “ostavlja čisto tlo”. Unatoč tome, da je Monsanto uložio dvije žalbe, izgubio je slučaj u konačnoj odluci 2009. godine. Neometen, propagandni stroj je i dalje u pogonu, gazeći preko takvih iritantnih prepreka. Brzo su gurnute u zaborav, barem što se tiće javne svijesti i informiranosti.

Kako zapravo herbicidi djeluju u praksi?

Slika u nastavku pokazuje polje u blizini Pitava na Hvaru, koje je bilo poprskano Cidokor-om u ožujku 2014.. Ovo je bilo prvi put, da se prskalo na ovom polju. Nekoliko godina je bilo neobrađivano, onda poorano i posađene su masline. Vlasnik je zapravo htio uzgajati masline organski, ali je radnik uzeo stvar u svoje ruke i umjesto da je travu pokosio, upotrijebio je herbicid. Učinak herbicida se počeo pokazivati oko deset dana nakon primjene.

Otprilike 10 dana nakon prskanja Cidokor-om, 10. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nakon nekoliko tjedana se sve promijenilo u tužan prizor od izgorjelih biljaka. Samo uz velike napore naše mašte bismo mogli ovo polje označiti kao ´čisto´. Prije prskanja su ovdje živjeli fazani, nakon prskanja su odmah nestali. Nekoliko mjeseci kasnije, pronađeno je jedno mrtvo tijelo ženke fazan (iako nije sa sigurnošću utvrđeno kako je uginula). Dva psa, koji su slučajno bili u izravnom kontaktu s herbicidom, razbolili su se od lišmenijaze i moraju uzimati dugotrajno lijekove zbog ovog neizlječivog stanja (Lišmenijaza je endemična na otoku. U svim slučajevima, s kojima sam se susrela su psi bili u kontaktu sa tlom prskanim herbicidima. Slučajnost? Ne vjerujem.).

Otprilike tri tjedna nakon primjene, 23. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nekoliko mjeseci nakon prskanja, počela se pojavljivati nova trava..

Dva mjeseca nakon primjene, 5. svibnja 2014. Foto: Vivian Grisogono

Iako su i slijedeće godine još bili vidljivi tragovi uništenog tla, divljih biljaka je opet bilo u izobilju. Bez fazana, jer su se oni ipak povukli u okolna područja, koja nisu bila zagađena herbicidima.

Nešto više od godinu dana nakon herbicida, 16. travnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Dakle, je li Cidokor uspio eliminirati neželjene biljke / korov? Ne, očito nije. Je li uzrokovao kolateralnu štetu? Da, bez sumnje. Postoje dugoročne negativne posljedice? Sasvim sigurno. Osoba, koja snosi potencijalno najveći rizik je, naravno, radnik, koji je primijenio herbicid.

Više od godinu dana nakon herbicida, 4. svibnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Nema bijega od posljedica

Korištenje herbicida utječe na puno više nego samo na ciljane biljke. Otrov se širi. Raznosi se na obući, pogotovo ako su kontaminirane javne staze. Može se vidjeti izdajnički trag žutih biljaka, kada ljudi hodaju po poprskanoj zemlji i nakon toga tamo, gdje nije bilo prskano. Očito, otrov se može prenijeti na isti način u kuće, gdje ljudi žive, zabrinjavajuća misao, posebno tamo, gdje se mala djeca igraju na podu.

Put poprskan herbicidima. Foto: Vivian Grisogono

Herbicidi imaju trajne posljedice

Biljke će opet narasti nakon primjene herbicida. Na nekima se vidi učinak herbicida, ponekad i godinama nakon primjene. Trava, na primjer, pokazuje neprirodno žuto-narančastu boju. Ovo se može dogoditi i na područjima, koja nisu izravno prskana, ali koja su bila kontaminirana obućom ili raspršivanjem kroz vjetar.

Više od godinu dana nakon prskanja u jednom vrtu: posljedice herbicida na bazi glifosata. Foto: Vivian Grisogono

Kumulativna šteta

Naravno, proizvođači ne tvrde, da će jednokratna primjena ukloniti neželjene biljke zauvijek. Žele, da kupujete još. Neće vam govoriti o otpornim biljkama, koje procvatu nakon korištenja herbicida. Neke od atraktivnijih, koje ovdje pripadaju su: Puzavi Žabnjak, mak i Kala. Za one više otpornije korove, ima agrokemijska industrija na zalihama rješenje: više herbicida i jače herbicide. Stranica o Parakvatu tvrdi kako je parakvat djelotvoran protiv korova otpornih na glifosat. Korovi postaju otporniji i otporniji. Tlo izloženo herbicidima je sve više i više uništeno i ostaje kontaminirano na mnogo duže nego što proizvođači tvrde.

Kako im možete vjerovati?

Prepredeno oglašavanje od strane agrokemijske industrije, zajedno sa službenim uvjeravanjem od onih, koji bi trebali kontrolirati i regulirati, sve to zajedno budi dojam, da su pesticidi sigurni. Kontradiktorne informacije su gotovo neprimjetne. Proizvođači, naravno, negiraju štetu, za koju znamo, da je povezivana sa herbicidima na bazi glifosata. Suprotstaviti se dobro podmazanoj propagandnoj mašineriji agrokemijske industrije bi se moglo jedino kroz masivnu reklamnu kampanju. Ali tko bi je financirao?

 

Stablo badema – vjerojatno oštećeno kroz strujanje vjetra nakon primjene Cidokor-a u blizini, srpanj 2014. Foto: Vivian Grisogono

Vaš izbor

Javno zdravstvo – znači, vaše i moje – je bilo godinama ugrožavano kroz korištenje tone kemijskih pesticida. Svaki pojedinac ima pravo izabrati hoće li koristiti zakonski odobrene tvari ili ne. Ako koristite, ili namjeravate koristiti kemijske pesticide, INFORMIRAJTE SE.

IMAJTE NA UMU, da su kemijski pesticide otrovi, kojih sigurnost nije bila, niti ne može ikada biti dokazana. Ako ih koristite, riskirate svoje zdravlje, zdravlje ljudi oko vas, i zdravlje budućih generacija – svoje djece i njihove djece. Također uzrokujete potencijalne štete za okoliš, u konačnici stvarajući više problema nego što ste pokušavali riješiti u početku.

RAZMISLITE O ALTERNATIVIMA. Postoji mnogo prirodnih metoda za suzbijanje korova, neželjenih insekata i glodavaca. Osim metoda, koje su koristili naši predci prije negoli su postojali kemijski pesticide, postoji i dosta drugih metoda, koje možete pronaći na internet.

MISLITE NA UŠTEDU. Pesticidi koštaju novac. Pesticidi nas koštaju zdravlje. Zdravlje košta novac.

ZDRAVLJE JE NEPROCJENJIVO.

 

NA VAMA JE!

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2016.

Prijevod: Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Još uvijek koristite pesticide?

Eco Environment News feeds

  • Labour’s measures to ban deep-peat burning aim to safeguard habitats, tackle carbon emissions, and protect wildlife, so why are hunters up in arms?

    Burning vegetation on deep peat will be banned under government plans to protect nature and reduce carbon emissions.

    Vegetation on peatland is often burned to create habitat for grouse, which like to feed on the fresh shoots of new plants that grow after the burn. This increases the number of birds available to be shot for sport.

    Continue reading...

  • South Africa’s Marion Island is a breeding ground for the birds, but their chicks are being eaten alive by rodents. Now, the world’s largest operation to eradicate the invasive species is about to get under way

    By 2015, scientists knew from camera trap evidence that mice were attacking albatross chicks on Marion Island, but no one had ever witnessed it first-hand on the small volcanic outcrop off the coast of South Africa. So, when researchers Stefan and Janine Schoombie came across a badly wounded wandering albatross chick in a relatively accessible part of the island, they resolved to return at night. After hiking for 30 minutes in the dark, Stefan started quietly setting up his camera equipment behind a rock. “We were expecting to have to stalk, but the mice were climbing all over us,” he says.

    It didn’t take long for the mice to start feeding on the albatross chick. “The bird was a complete fluffball,” says Janine. “So, they just climbed up its back and started nibbling at its head. We could see their teeth going into its flesh.” The bird, too young to walk let alone fly, could only shake its head in irritation. “As scientists our job is to not intervene,” says Stefan. “But we really wanted to help that bird.”

    Continue reading...

  • With a leg-span the size of your hand, the UK’s biggest spider, ultra-rare and known for its extraordinary hunting skills, has many admirers

    Meet an Olympian among Britain’s 660 spider species: a palm-of-the-hand-sized arachnid that hunts in three dimensions and can even devour fish.

    The fen raft spider (Dolomedes plantarius) is a magnificent ambush predator: harmless to humans but lethal if you’re a pond skater, tadpole or even adult dragonfly.

    Araneae have been feared and discriminated against throughout history

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday, 2 April until midday on Friday, 4 April, and the winner will be announced on Monday, 7 April.

    Continue reading...

  • Annual peak is lowest on record, covering 5.53m sq miles – about 30,000 sq miles below the previous low in 2017

    Winter sea ice in the Arctic has reached a record low in 2025, according to Nasa and the US’s National Snow and Ice Data Center. The annual peak, recorded on 22 March, was the lowest since records began 47 years ago, with sea ice covering just 5.53m sq miles – about 1.1m sq miles less than last year – and 30,000 sq miles below the previous low in 2017. The Gulf of St Lawrence had almost no ice, while the Sea of Okhotsk experienced notably lower than average sea ice extent.

    In late January, sea ice extent in the Arctic unexpectedly decreased, losing an area the size of Italy (more than 115,000 sq miles). This can be attributed to cyclones pushing southerly winds in the Barents and Bering seas, causing ocean waves that broke apart and melted thin ice at the edge of the ice sheet. Temperatures up to 12C above normal were recorded between northern Greenland and the north pole.

    Continue reading...

  • By grazing between trees and removing potential wildfire fuel, wild horses help protect Galicia’s delicate ecosystems, but Europe’s largest herd has declined to just 10,000

    Continue reading...

  • Long Dean, Cotswolds: This is a world – and a worldview – away from the rush to get lab-grown meat on to the market

    It’s a test of patience waiting for a calf. But in our closed (ie we don’t buy in) small-scale herd, ensuring successful delivery of new life is vital. I’m now several days into regularly checking for signs of labour. By day, I stride through the greening wood, spring’s symphony of birdsong overlaid by woodpecker percussion, and by night, moonlit or torchlit, I stumble, observed by owls but without pausing to dwell on what those dark scufflings might be. These calves have been nine months in the making, a few more days won’t matter. Nature, after all, dictates her own pace.

    By contrast, in the news recently, the Food Standards Agency is seeking to speed up the approval of lab-grown meat. These products, originating from animal cells, will be developed in small chemical plants before being processed to look like food, and it is claimed they are better for the environment and health. Putting aside the irony that they seem to be the “ultimate” in processed food, it might be that using science is the most “efficient” way to produce meat. But – pardoning the pun – there’s much more at stake here than that.

    Continue reading...

  • Perhaps the most awe-inspiring of over 2,000 species is the amber comet, thought to only remain in Texas and Mexico

    If invertebrates are mostly unheralded workers that keep life on Earth ticking over, then fireflies are the rare flamboyant stars that help make that life worth living. They are Elton John in platform shoes and outlandish glasses at his piano, they are Sabrina Carpenter in a glamorous dress as she drops her towel on stage.

    Much like a Hollywood starlet who lounges around all day in a dressing gown eating crisps only to emerge later in stunning fashion on the red carpet, fireflies are creatures of the night, where their spectacular light shows both enchant and confound us.

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday 2 April until midday on Friday 4 April, and the winner will be announced on Monday 7 April.

    Continue reading...

  • We asked 18 Republicans whose districts benefit most from Biden’s IRA climate law if they back Trump’s demands

    Billions of dollars in clean energy spending and jobs have overwhelmingly flowed to parts of the US represented by Republican lawmakers. But these members of Congress are still largely reticent to break with Donald Trump’s demands to kill off key incentives for renewables, even as their districts bask in the rewards.

    The president has called for the dismantling of the Inflation Reduction Act – a sweeping bill passed by Democrats that has helped turbocharge investments in wind, solar, nuclear, batteries and electric vehicle manufacturing in the US – calling it a “giant scam”. Trump froze funding allocated under the act and has vowed to claw back grants aimed at reducing planet-heating pollution.

    Continue reading...

  • The thylacine might walk again. Or Lake Pedder might rise again. The possibility of ecological restoration in the island state plays into the appeal of going back in time

    There is something about Tasmania that makes it a place where people want to restore the past, and not just because Tasmanians still regularly report seeing thylacines bounding off into the forest.

    Certainly, it’s a retro kind of place. The landed gentry are still a thing, the powerful families of modern Tasmania tracing their ancestry back to the original squatters, who either took the land by force or bought it from the colonial government, no questions asked. Georgian mansions scatter the rural landscape; in Hobart, convict hewn stone is a building material of choice. Nearly 70% of Tasmanians had both parents born in Australia (the overall figure for the country is 47%), and more than 80% identify with a white ancestry (65% for Australia as a whole). If you ignore the giant cruise ships, the Teslas and the puffer jackets, you could imagine yourself in mid-century Australia.

    Continue reading...

  • Riot of native wildflowers that enthralled visitors in the past several years have failed to sprout due to too little rain

    It’s one of the best known rites of spring in California: extraordinary displays known as “superblooms” that coat the hillsides in an abundance of color. Some years the blooms are massive enough to draw tourists from around the world to revel in the fields, such as in 2023 when more than 100,000 people showed up on a weekend to gawk at the poppies in Lake Elsinore, a small city about an hour outside Los Angeles.

    But this year, not so much. Thanks to a brutally dry winter, the hills around the usual southern California superbloom hotspots have been conspicuously bare. Callista Turner, a state park ranger, could count the number of blooms on two hands as she surveyed the 8 miles (13km) of rolling hills at the Antelope Valley California Poppy Reserve in the final week of March, which is typically when superbloom season peaks. “We’re still waiting to see what kind of season we have,” she says. “It’s a very slow start.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen