Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Objavljeno u Zdravlje

Diljem Europe, čini se da je zabranjivanje pušenja na javnim mjestima reduciralo pojavu pušenja. Ipak, čini se ne u Hrvatskoj, najnovijoj ćlanici EU. Da, postoji zakon koji ograničava uporabu duhanskih proizvoda (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda) i njegova najranija verzija iz 2008. ustanovila je se u obaveznom školskom programu djecu mora obavijestiti o opasnostima pušenja (članak 22).

Hrvatska je supotpisnica Konvencije o okviru kontrole nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije od 2.6.2014., a primljena je kao punopravna članica 12.10.2008. 11.1. 2011. Hrvatska je prezentirala prvo izvješće od prevalenciji pušenja u zemlji, iako tek koristeći podatke iz 2001. i pokazujući šokantno visok broj pušača za sve dobne skupine. Međutim, zakon da se obuzda duhan postepeno je ojačan.

Oglašavanje i prodaja duhana

Duhanskim kompanijama zabranjuje se oglašavati vlastite proizvode direktno i indirektno bilo kakvim promotivnim materijalima ili sponzorstvima (članak 9); mladi ispod 18 godina ne smiju kupovati cigarete ili druge proizvode namijenjene za pušenje; duhanski proizvodi ne smiju se prodavati preko interneta ili na automatima (članak 11); nije dozovoljeno pušiti tijekom javnog nastupa iako su filmovi i umjetnička djela iznimke; mediji (televizija i tisak) ne smiju pokazivati kako ljudi puše u promotivne svrhe (članak 12); pušenje je zabranjeno na svim zatvorenim javnim mjestima; pušenje se zabranjuje do 20 metara od ulaza u bilo koju zdravstvenu instituciju; pušenje je zabranjeno na mjestima gdje se odvija briga za djecu ili obrazovanje (članak 13).

Mjesta za pušenje

Pušenje je dozvoljeno na određenim mjestima u psihijatrijskim bolnicama i zatvorima (članak 13). U javnim prostorima, s dovoljno velikim površinama, pušenje je dozvoljeno u označenim sobama koje su odvojene od ostatka prostora tako da dim duhana ne može prodrijeti u njih. Pušački prostor ne smije biti manji od 10m2 i ne smije biti veći od 20% ukupnog prostora (članak 14). Pušački prostori moraju biti opremljeni posebnom opremom za ventilaciju sa sustavom koji mjeri unosi li se zrak u skladu s propisima (članci 16-20). Pušački prostor bi trebao biti u potpunosti odvojen, sa kliznim vratima koja se sama zatvaraju. Trebao bi biti jasno označen znakom „Prostor za pušače“ iznad izlaza. U slučaju kvara ventilacijskog sustava, znak „Pušenje je zabranjeno zbog kvara ventilacijskog sustava“ bi trebao zamijeniti prethodno spomenuti znak (članak 15). U manjim kafićima i lokalima gdje se poslužuje piće bez hrane, vlasnik može odlučiti je li prostor namijenjen pušačima ili nepušačima. Ukoliko je pušenje dozvoljeno, trebao bi na ulazu postojati natpis koji to označava te bi trebao biti postavljen adekvatni ventilacijski sustav za filtriranje koji vrši 10 izmjena zraka po satu. Također bi trebala biti prisutna upozorenja o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje u obliku postera ili letaka (članak 20a).

Primjenjivanje zakona

Osiguravanje postojanja prostora za nepušače dužnost je vlasnika nekretnine. Primjenu zakona osigurava sanitarna inspektori, zdravstveni inspektori, prosvjetni inspektori, inspektori rada i gospodarski inspektori Državnog inspektorata (članak 25). Postoje novčane kazne od 30 000 do 150 000 kuna za kršenje zakona zbog poslovnih razloga. Pojedinci koji dozvoljavaju pušenje u kafićima i restoranima gdje je to zabranjeno suočeni su s kaznama od 500 do 1 000 kuna (članak 28), a netko tko nudi ili puši cigarete u nepušačkim javnim prostorima može se kazniti s 1 000 kuna (članak 29).

 

Zakon u praksi
Učestalost pušenja u Hrvatskoj iznimno je visoka. Ankete su pokazale da mladi u Hrvatskoj puše cigarete i piju alkohol više od europskog prosjeka. Mlade ljude se očigledno nije uspjelo odvratiti od pušenja, čak ni profesionalne sportaše. Nevjerojatno, ali mnogi članovi rukometne momčadi Jelse, sporta koji je ozbiljno shvaćen u Hrvatskoj, kratit će vrijeme do prijevoza na utakmicu pušeći i pijući pivo.

Na Hvaru sigurno, a možda i u cijeloj Hrvatskoj, restrikcije vezane uz pušenje krše se češće nego što se to primjećuje. Uobičajeno je da restorani ignoriraju pušenje u vlastitim prostorijama. U nekim restoranima, kuhari i konobari puše čak u kuhinji. Tijekom koncerta na kojem sam bila nedavno, sjedeći u stražnjem dijelu dvorane, ometao me oblak dima koji se širio po cijelom prostoru, čini se iz backstage-a, gdje pušenje, dakako, nije dozvoljeno.

Duhanske strategije

Mjere kojima se ograničava uporaba duhana još uvijek se smišljaju diljem svijeta. U Europi, Irska kroči put s ambicioznim planom da se zemlju u potpunosti oslobodi duhana do 2025. Program se implementira korak po korak. Nakon inicijalnog Zakona o javnom zdravlju iz 2002., 2003. se zabranilo pušenje na poslu. Deset godina kasnije, 2013., predložene su nove mjere uključujući zabranu pušenja u parkovima i na plažama, odnosno bilo gdje u blizini institucija za djecu i škola. Irska ima Centar za kontrolu duhana u Dublinu gdje se na regularnoj bazi promatraju pušačke navike u zemlji unutar programa u kojem je cilj stvoriti društvo bez duhana. Iako se većina vlada slaže da je duhan štetan i skup za zdravstveni sektor te da bi se trebao obuzdati, ako ne i potpuno zabraniti, anti-duhansko zakonodavstvo je u različitim stadijima u različitim dijelovima svijeta. ASH (Djelovanje na zdravlje i pušenje) je globalna kampanja koja za cilj ima poboljšati zdravlje redukcijom pušenja i obuzdavanjem utjecaja duhanskih tvrtki. U Australiji, Tasmanija je imala najstrože anti-pušačke regulacije na radnom mjestu, dok se neke druge države karakterizira kao „loše“, sudeći prema ASH Australiji, koja je koordinirala kampanju za „Australiju bez dima“ od 2002. do završetka rada ASH Australije u prosincu 2013. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Ministarstvo zdravlja je promoviralo akcije reduciranja broja pučaša kako bi se izgradila budućnost „bez dima“, u skladu s manifestom britanske Vlade iz 1998. koje se zove „Pušenje ubija“. 2008., na 10. godišnjicu manifesta, ASH UK je objavila dokument „Nadilazeći Pušenje ubija“, s ciljem daljnje zaštite djece od ovisnosti pušenja. Također u UK, u veljači 2010. Nacionalni institu za zdravlje i izvrsnost njege (NICE) objavio je smjernice „Školske intervencije za prevenciju pušenja“.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila optimistično izvješće o globalnoj duhanskoj epidemiji 2013., hvaleći se uspjehom anti-pušačkih kampanja i zakona, imamo razloga vjerovati da napredak u obuzdavanju uporabe duhana nije ravnocrtan. Velika prepreka uvođenju anti-pušačkih zakona je ogroman utjecaj koji imaju vodeće duhanske kompanije. Naprimjer, u UK 2013. godine, veliku brigu među borcima za zdravlje izazvala je činjenica da su dva važna „thinktank-a“, Institut Adam Smith i Institut za ekonomska pitanja (koji su objavljivali radove o duhanskim problemima i utjecali na stvaranje vladinih politika), primali značajna novčana sredstva od duhanske industrije.

Protivnici anti-pušačke legislative tvrde da ljude imaju pravo izabrati i da prihodi od poreza na duhanske proizvode igraju veliku ulogu u bilo kojem nacionalnom budžetu. Međutim, postuje kontra-argumenti.

Rizici na zdravlje zbog uporabe duhana su skupi

Troškovi zdravstvene njege koji pokrivaju bolesti povezane uporabom duhana su visoki, viši no što mnogi ljudi misle, zato što je duhan faktor u toliko različitih bolesti, bilo da su za život opasne ili samo život otežavaju. Pušenje je najočitije povezano s bolestima pluća i emfizemom. Kao što bi vam bilo koji fizioterapeut potvrdio, tekućina iskašljana iz pluća pušača s kroničnim bronhitisom nije lijep prizor. Pluća nisu jedini dio tijela na koji negativno utječe duhan – svi organi pate, a najviše opasnosti postoji za srce i mozak. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da duhan ubija barem pola korisnika te je odgovoran za smrti 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću. Ministarstvo zdravlja SAD-a procjenjuje da u SAD-u 8.6 milijuna ljudi živi s ozbiljnom bolesti koju je uzrokovalo pušenje.

 

Sloboda izbora

Svaki normalan čovjek ima pravo izabrati što želi unutar zakona vlastite zemlje. Pušači gotovo uvijek podcjenjuju neugodu i štetu koju njihova navika uzrokuje onima oko njih. Nekad su pušači pitali one oko njih smeta li im prije pripaljivanja. U današnje doba pušači uglavnom zauzimaju stav ako je pušenje dozvoljeno na javnom mjestu, naprimjer na terasi kafića, činjenica da nekom na tom mjestu to može smetati nije važna. Tako niječu pravo ne-pušača da izabiru okoliš bez duhanskog dima. Vanjski prostori gdje je pušenje dozvoljeno su upropašteni te pušači podjecnjuju ili zanemaruju rizik koji dim nosi. Naprimjer, na trajektima Jadrolinije, dim iz vanjskih koridora ulazi u nepušačke prostore, dok je na palubama svjež morski zrak uglavnom potisnut duhanskim dimom, ako vremenski uvjeti to dopuštaju. Pušač koji stoji na vratima nepušačkog prostora može zagaditi zrak u toj sobi u nekoliko sekunda. Poznato je da je pasivno pušenje opasno. Odrasli se obično mogu maknuti od neposrednog zagađenja, no vrlo često je dim toliko pervazivan da ga ne mogu izbjeći u potpunosti. Prave žrtve situacije su djeca koja ne mogu birati. Posebno je uznemiravajuće vidjeti koliko mladih hrvatskih žena puši tijekom trudnoće i koliko roditelja puši odmah iznad vlastitog djeteta, bez svijesti o užasnoj potencijalnoj šteti koju mogu izazvati. Pored očekivanih problema na dišni sustav, djeca pate od povećanog rizika od Legg-Calvé-Parthesove bolesti (potencijalno ozbiljnog stanja za kukove) zbog pasivnog pušenja.

Pušenje i okoliš

Duhanski dim ostaje u okolišu. Zidovi prostorija koje koriste pušači postaju sve crnji, a miris ostaje utkan u pokućstvo. Odbačeni opušci zadržavaju miris mjesecima, usprkos kiši i vjetru. Pušači odbacuju opuške bezobzirno. Stavljaju ih u rupe na zidovima ili između stijena na plažama. Bacaju se na zemlju pored biljaka i u more. Izbacuju se u velikim količinama iz pepeljara. Čine strašan nered te stvaraju veliki rizik od požara u toplim klimama kad se ne ugase pravilno. Opušci su otrovni, posebno ribama. Istraživanje provedeno 2010. je pokazalo da se opušci mogu iskoristiti u dobre svrhe pri prevenciji korozije jedne vrste čelika, ali ovo još nije dovelo ni do jedne praktične aplikacije. Nikotin u duhanu je od 19. stoljeća korišten kao prirodni pesticid, što bi bila puno bolja uporaba od ljudskog trovanja njime.

Napredak i prostor za poboljšanje

Stavovi prema pušenju su se mijenjali, ponekad na bolje, ponekad na gore. U ranom 20. stoljeću pušenje je bilo rašireno, pogotovo među muškarcima, dok se od žena očekivalo da manje puše, pogotovo ne u javnosti. Reklame za cigarete nalazile su se posvuda, asocirajući s tom navikom zdravlje, sreću, profinjenost, muževnost, ženstvenost, tjelesnu kondiciju i osobnu slobodu – dakle, suprotnost onoga do čega ovisnost o duhanu zaista dovodi. 1960ih, duhanska sponzorstva postala su uobičajena u različitim sportovima poput Formule ili tenisa. Ironično, pušači su u nepovoljnom položaju u većini sportova zbog smanjenog kapaciteta pluća jer gube oko trećinu kapaciteta pušeći do dva sata prije fizičke aktivnosti. Zaustavljanje tako očito obmanjujućih promotivnih kampanja jedan je od velikih uspjeha anti-duhanske legislative.

Razvijene su alternative cigaretama, poput duhana bez dima, duhana koji se žvače i e-cigareta, ali sve imaju loše strane i povezane rizike za zdravlje. Tužan je ogled na ljudsko društvo činjenica da se tvari, koje su očito štetne korisniku i drugima, uopće koriste i to bez brige za moguće posljedice. Još je žalosnija sila koja gura kontinuirani marketing duhanskih proizvoda – motiv profita.

cigarette packet warning

Mnogi su razlozi koji uzrokuju to da ljudi postaju pušači, mogi faktori diktiraju hoće li tko postati ovisan i hoće li uspjeti odreći se te navike. Vrlo često na mlade ljude djeluje pritisak vršnjaka, želja da se bude dijelom grupe, bez obzira na posljedice. Temeljite promjene vjerojatno možemo očekivati tek kad navika izađe iz mode te kad posebno mladi na pušenje prestanu gledati kao na nešto što je „cool“, zrelo i samo-afirmirajuće. Pušenje stvara negativan i neprihvatljiv okoliš ustajalog zraka, prljavog pepela, otrovnih opušaka s višestrukim posljedicama na zdravlje. Da bismo pobijedili bitku za bolju kvalitetu života, moramo uspostaviti novu stvarnost:

NE KORISTITI JE COOL!

© Vivian Grisogono 2013.
Prijevod: Bartul Mimica
 
Rizici, Izvor: Alexandrov, Ludmil B.; Ju, Young Seok; Haase, Kerstin; Loo, Peter Van; Martincorena, Iñigo; Nik-Zainal, serena; Totoki, Yasushi; Fujimoto, Akihiro; Nakagawa, Hidewaki; Shibata, Tatsuhiro; Campbell, Peter J.; Vineis, Paolo; Phillips, David H.; stratton, Michael R. 2016. Mutational signatures associated with tobacco smoking in human cancer. Science. Vo. 354, issue 6312, pp 618-622 (04 November 2016)
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Zdravlje Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Eco Environment News feeds

  • More than half of Britain’s 59 native species are in long-term decline, UK Butterfly Monitoring Scheme finds

    Last summer was the fifth worst in nearly half a century for butterflies in Britain, according to the biggest scientific survey of insect populations in the world.

    For the first time since scientific recording began in 1976, more than half of Britain’s 59 native species are in long-term decline.

    Continue reading...

  • New Zealand’s docile, solitary and elusive ‘god of ugly things’ does wonders for the forest-floor ecosystem

    Are you sick of throwing yourself on the altar of unrealistic beauty standards? Do you long to celebrate the delightfully monstrous, to give the spiny stuff of shadows their day in the sun? Then consider the mighty wētāpunga – an endemic New Zealand insect so revered for its unconventional beauty its name means “god of ugly things”.

    This forest behemoth is thought to be the heaviest adult insect in the world, with a female weighing as much as a mouse or a sparrow. Its body can grow up to 10cm long (nearly 4in) and its leg span can be as wide as 20cm. Once found across parts of the North Island, the vulnerable wētāpunga – the largest of 70 wētā species – now resides entirely on a smattering of predator-free islands near Auckland.

    Between 24 March and 2 April, we will be profiling a shortlist of 10 of the invertebrates chosen by readers and selected by our wildlife writers from more than 2,500 nominations. The voting for our 2025 invertebrate of the year will run from midday on Wednesday 2 April until midday on Friday 4 April, and the winner will be announced on Monday 7 April.

    Continue reading...

  • Government wants to spur economic growth and drive housebuilding but charities say nature should be priority

    Wildlife groups have expressed alarm after ministers promised a radically “streamlined” approach to UK environmental regulation intended to drive economic growth and speed up new housing, as well as major projects such as airports.

    While officials said the plans should boost nature conservation overall, the removal of what one called “bat by bat” decisions, a reference to the £100m bat shelter constructed for part of HS2, could water down individual protections.

    Continue reading...

  • Scientists say they are ingesting more microplastics in Mediterranean as the plankton they feed on struggle to survive in warming waters

    As the Latin name suggests, Sardina pilchardus can be called a sardine or a pilchard when it is tinned or offered on a fishmonger’s slab. One common definition is that if it is longer than 15cm it is called a pilchard and if smaller, a sardine.

    However, when pilchards fell out of favour with consumers, 15cm pilchards were rebranded as Cornish sardines and sales picked up again. To add to the confusion, other small silver fish are often passed off as sardines.

    Continue reading...

  • Inkpen, Berkshire: All is accented by a bleached-out leaching of colour – before the green fuse of spring ignites and rushes through everything

    Just before the land turns green in the chalky downlands, it goes as pale as it gets. As the earth warms and dries, the seed-drilled arable fields look as if they are spread with fresh breadcrumbs. The ruts harden and the rain-dark mud down the centre and the sides of the lanes greys and lightens to a crumbly, scuffable chalk dust that drifts in eddies and whitens everything further.

    The pasture has a thatch of winter-weathered grass, and its split-wood colour is taken up by the raffia ribbons of spent bryony laced through the hedges, and the needle-fine forest of cleaver stems reaching up from the bottom. All is accented by a bleached-out leaching of colour before the green fuse of spring ignites and rushes through everything. It’s time to harrow and roll.

    Continue reading...

  • Full of clovers and dandelions, with a hard-wearing rye grass, the approach is environmentally friendly and usable

    Is there a perfect formula for a hard-wearing flower lawn that is good for pollinators, dogs and people?

    The immaculately mown green has fallen out of favour in recent years owing to its lack of support for biodiversity. But there have also been complaints about the tall wildflower meadows that grow during “no mow May” and are less usable for humans and pets.

    Continue reading...

  • Experts are desperate to analyse rusty patched bumblebee nests for information that might help save them. But they are extremely hard to find – unless you’re a trained conservation canine

    • Words and photographs by Anne Readel in Somers, Wisconsin

    On a summer day in Somers, Wisconsin, Dave Giordano heard an unexpected buzzing in his back yard. What he found shocked him – a rusty patched bumblebee nest. The discovery was so rare it made the local news.

    Once widespread across the midwest and eastern US, the rusty patched bumblebee has seen its population plunge by nearly 90%, prompting its listing in 2017 as the first federally endangered bumblebee in the US.

    Main image: Two rusty patched bumblebee gynes in the nest discovered by Dave Giordano in August 2023. Below: Jay Watson, a conservation biologist, observes a nest (marked with orange flags) found in a rodent burrow

    Continue reading...

  • A 19th-century zoologist found the ‘little salt dweller’, which could be a portal to the past – if only we could locate it again

    Last February, with colleagues Gert and Philipp and my daughter Francesca, I made the long journey to an unremarkable city called Río Cuarto, east of the Argentinian Andes. We went in search of a worm of unusual distinction.

    Why a worm? As humans, we naturally love the animals that are most familiar. But from a zoologist’s point of view, the vertebrates, from mammals and birds to frogs and fish, can be seen as variations on a single theme. We all have a head at one end (with skull, eyes and jaws); in the middle, a couple of pairs of limbs (a goldfish’s fins, or your arms and legs); and, holding all this together, a backbone ending in a tail.

    Continue reading...

  • Locals are feeling the impact of the more than 17,000 tonnes of uncollected rubbish in the city’s streets

    “I’m afraid to open my front door, they’re everywhere,” said Mary Dore, eyeing the ground outside her house in Balsall Heath suspiciously. “They run out from under the cars when you get in, they’re going in the engines. They chewed through the cables in my son’s car, costing him god knows how much.

    “There’s one street I can’t walk my dog because they come running out of the grass and the piles of rubbish. One time I screamed.”

    Continue reading...

  • Northern Ontario is seeing a ‘shorter window’ for ice roads that deliver vital supplies to remote First Nations

    At first there was no answer on the satellite phone. But on the third call, Donald Meeseetawageesic heard his sister’s voice. “We need somebody to come and tow us out,” he told her.

    It was a warmer-than-normal night in early March and Meeseetawageesic, the elected band councillor for Eabametoong First Nation, was stranded in a 4x4 truck on the dark winter road leading to his community. The tyres were stuck in the deep snow and the temperature outside was below freezing. Help was about 60km (37 miles) away.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen