ECO HVAR: CILJEVI I AKTIVNOSTI DOBROTVORNE UDRUGE

Okoliš

Namjere udruge Eco Hvar za poticanje projekata zaštite okoliša i srodne teme

Više...

Zdravlje

Ideje udruge Eco Hvar za poticanje zdravog načina života i srodne teme

Više.

Životinje

Ideje udruge Eco Hvar za poticanje projekata zaštite životinja i srodne teme

Više...

Spasimo mačke na Otoku Hvaru! Spasimo mačke na Otoku Hvaru!

03 Svibanj 2021 Kategorija: Životinje

Eco Hvar je napisao Prijedlog za spašavanje mačaka od trovanja na Hvaru. Taj će projekt biti predan lokalnim vlastima na Hvaru uz rezultate Peticije, poslije izbora koji će se održati 15. svibnja 2021.god.

Više...

Prskanje otrova – za i protiv

Već nekoliko godina, lokalna vlast u Jelsi, Starom Gradu i Hvaru rutinski ulicama prska sredstva protiv komaraca, mušica i drugih „letećih štetočina“. Je li to dobra stvar?

Dužni upozorenja?

Pčele, naravno, nisu ciljana meta. Prije nego što se prskanje treba dogoditi, pčelari se rutinski upozoravaju da zatvore vlastite košnice. Tijekom godina, saznala sam da malo pčelara uopće čuje upozorenje, a mnogo od onih koji čuju, rijetko ga poslušaju. Mnogi su mi rekli da prskanje uopće „nije vrlo štetno“ za pčele.

Tvrdi se da su korišteni otrovi bezopasni za toplokrvna stvorenja. Međutim, ljudima koi imaju problema s disanjem preporuča se da ostanu unutra i zatvore sve prozore i vrata. To nije od velike pomoći turistima u kampovima ili bilo kome tko ide u noćni izlazak kad prskanje počinje u 22 sata, a završava u 6 ujutro sljedećeg jutra. Kad kombi za prskanje prolazi ulicom, ne zaustavlja širenje svog otrova da bi pitao ljude jesu li osjetljivi na probleme prsnog koša! Uostalom, ja sam sama ovo doznala iz prve ruke 2012., na veliko zaprepaštenje.

Iako se prskanje odvija tijekom ljeta, najavljuje se samo na hrvatskom jeziku. Web stranice na engleskom mogu ih objaviti ako žele i ako uhvate vijesti na vrijeme. Ali nekad se upozorenje objavljuje prekasno. Ponekad se znalo dogoditi da se prskanje obavi ranije nego što je najvaljeno. U prošlosti, obavijest se mogla naći na stranicama lokalnih vijeća (najčešće Starog Grada) i u lokalnim tiskovinama. Ove godine bila su tek dva prskanja do sada i to samo s nešto više od mjesec dana razmaka među sobom – u kasnom lipnju i ranom kolovozu – s vrlo malo javnih obavijesti.

Koji otrovi?

Imena otrova koji se prskaju nikad se javno ne objavljuju. Ekocijan, koji pokriva 3 lokalne zajednice na otoku Hvaru, na svojoj stranici navodi da su njihovi insekticidi „uvezeni, prihvatljivi za okoliš, biorazgradivi i bezopasni za toplokrvna stvorenja“, no ne navodi ih poimenice. Nakon perioda istraživanja, pronašla sam da je Hrvatski pčelarski savez 2012. otkrila da se na Hvaru koriste dva piretroida u kombinaciji, Cipermetrin i Permetrin, kao osnova za otrov. 2014., proizvod zvan Permex 22E je korišten, kombinacija Permetrina s jednim drugim piretroidom, Tetrametrinom. Oslanjajući se na američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), piretroidi su „sintetički kemijski insekticidi“. Ne bi ih se trebalo miješati s piretrinima, koji su botanički insekticidi derivirani od cvijeta buhaća. Kemijska struktura piretroida bazirana je na onoj piretrina, ali postoje značajne razlike u načinu na koji su ova dva insekticida prilagođavaju načinu korištenja.

Efekti piretroida

Insekticidi piretroida ciljaju živčani sustav mete, uzrokujući paralizu i smrt. Osim što ubija komarce, cipermetrin je vrlo otrovan za pčele, vodene insekte i ribe, a manje za ptice. Kod ljudi, trovanje cipermetrinom može uzrokovati utrnuće, žarenje, gubitak kontrole nad mjehurom, povraćanje, gubitak koordinacije, komu, iznenadne napadaje i smrt. U Sjedninjenim Državama također se klasificira kao mogući uzrok raka. Permetrin dolazi u mnogim oblicima, od kojih su neki otrovniji od drugih. Visoko je toksičan za pčele, organizme iz mora, ribe i druge životinje iz divljine. Također je otrovan za mačke. Mogući utjecaji na ljude se smatraju manje dramatičnima od onih cipermetrina, ali može utjecati na imunosni i endokrini sustav. EPA ga procjenjuje potencijalno kancerogenim. S obzirom na štetan utjecaj na život u vodi, piretroidi se ne bi trebali koristiti blizu vodenih izvora – koji su, naravno, plodno tlo za komarce. Permetrin se ne bi trebalo primjenjivati ondje gdje životinje tragaju za hranom. EPA-in registracijski dokument za tetrametrin (2010.) klasificirao je otrov kao potencijalno kancerogenim za ljude te ga je identificirao kao visoko toksičnim za pčele i vodene organizme, uključujući ribe i beskralješnjake. Može uzrokovati mantanje, teškoće s disanjem, kašalj, iritaciju oka, gastrointestinalne tegobe, mjehuriće i osip na koži. Dokument navodi: „Tetrametrin koriste vlasnici kuća individualno ili vlasnici industrijskog/komercijalnog postrojenja na pojedinačnim, izoliranim površinama i u malim količinama, a ne u širokoj uporabi (tj. u poljoprivredi ili pri smanjenu populacije komaraca od strane javne uprave)“. Zbog ovog razloga nije testiran utjecaj tetrametrina na pitku vodu. Tetrametrin se ne bi trebao koristiti na ili blizu namirnica.

Hrvatska i kontrola insekata

Hrvatski Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da je kontrola štetnih populacija insekata pomoću mehaničkih, fizičkih, bioloških ili kemijskih sredstava opća mjera za preveniranje i kontrolu zaraznih bolesti (članak 10). U praksi, najčešće korištena metoda je prskanje kemijskih otrova, kao što se to radi na Hvaru. Lokalna vijeća su odgovorna za organiziranje prskanja iako neka nisu uspjela u tome zbog nedostatka sredstava. U 2014-oj godini, Hrvatski sabor je raspravljao o mogućnosti uvođenja kazni za vlasti koje ne poduzimaju mjere protiv insekata.

Čemu mjere protiv insekata?

Hrvatska udruga za dezinfekciju, dezinksekciju i deratizaciju – HUDD, koja surađuje s Zavodom za zdravstveno osiguranje, objavila je letak namijenjen javnosti u kojem navodi mjere kontrole koje mogu poduzeti pojedinci i profesionalne organizacije. Letak opisuje grijehe komaraca: „šire zarazne bolesti; njihovi ubodi izazivaju kožne probleme; smetnja su normalnim ljudskim aktivnostima; kad ih je mnogo, kolektivno uzrokuju nezadovoljstvo među građanima i turistima“ – ovom se zadnjem „zločinu“ daje poseban naglasak s podebljanim i povećanim tiskom.

Nema sumnje da komarci mogu uzrokovati ozbiljne bolesti. Povijesno, tropske zemlje su bile najpogođenije, ali se negativan utjecaj širio i na druge zemlje te su se bolesti koje prenose komarci posljednjih godina pojavile i u Europi. Usprkos činjenici da tisuće tisuće ljudi dnevno trpe ubode od komaraca i drugih insekata u Europi, nije se pojavila nikakava epidemija ovih bolesti. U Hrvatskoj su se pojavila četiri slučaja bolesti zapadnog Nila kod konja između 2001. i 2002. te dva slučaja denga groznice u ljudi koji su potvrđeni 2010. Veliko izbijanje denga groznice na portugalskom otoku Madeiri dogodilo se krajem 2012., s više od 2 000 slučajeva, ali bez onih sa smrtnim ishodom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je procijenila u 2014-oj godini da se godišnje diljem svijeta javi 500 000 slučajeva teške denga groznice, od kojih otprilike 2.5% (12 500) umire, dok od duhana svake godine prerano umire 6 milijuna ljudi, uključujući 600 000 od pasivnog pušenja.

Djeluje li prskanje protiv insekata?

Početkom 2014. objavljeno je da se vlasti u Osijeku u sjeveroistočnoj Hrvatskoj žale kako su im napori za kontroliranjem komaraca putem prskanja ugroženi invazijama iz susjednih područja koja ne koriste mjere za kontrolu insekata. Vlada RH dodijelila je 5 milijuna kuna Osijeku za rat protiv komaraca, koje se pridružuju 4.5 milijuna kuna iz gradskog budžeta. U hrvatskim terminima radi se o velikim svotama. Vjerojatno će se slični poticaji dodijeliti susjednim regijama da provedu mjere protiv insekata.

Na Hvaru se prskanje protiv komaraca provodi barem dva puta godišnje već dosta godina. Tijekom tog perioda, napast komaraca se vidno pogoršala. Dok ovo pišem, nekoliko dana po posljednjem prskanju, tigrasti komarci se slobodno miču u tihim, malim hordama te povremeno napadaju dijelove mojih ruku i nogu koji su otkriveni. Tijekom večeri i preko noći, rođači tigrastih komaraca koji glasno zuje kolo vode. Većina ljudi na Hvaru se slaže da je neposredni efekt prskanja taj da komarce učini bješnjima, no nema dokaza da se problem smanjuje, naprotiv.

Princip ratovanja u kojem je cilj ubiti sve „neprijatelje“ pogrešan je u svakom kontekstu. Naša je civilizacija uspješnija u poticanju vrsta koje želimo očuvati na izumiranje, nego u pokušaju da ukolnimo percipirane prijetnje vlastitoj dobrobiti, bilo da se radi o bakterijama, insektima ili teroristima. Postoji snažno protivljenje prskanju otrova kako bi se kontroliralo komarce. Naprimjer, pišući za Društvo za okoliš Nove Škotske (EHANS), Kanađanka Rebecca Watson navela je razloge zbog kojih prskanje nije rješenje za potencijalne bolesti poput groznice zapadnog Nila. Prskanje može biti uspješno kratkoročno, ako se pravilno planira, cilja i vremenski organizira. No čak i tada, uporaba otrova nesumnjivo dovodi do otpora kod ciljanih vrsta, kao kad se DDT koristio u velikim količinama protiv malarijskog komarca 1940ih i 1950ih godina. Otrovi dovode i do usputnih žrtava, obično smanjujući broj predatora ciljanih insekata, da ne spominjemo važne i smanjenje esencijalnih insekata, poput pčela.

Ne-kemijske metode kontrole insekata

Iako se prašenje široko koristi, vodi se rasprava o tome koja je najbolja metoda za kontrolu komaraca koji prenose bolesti. Druge metode osim kemijskog prašenja se razvijaju. One uključuju genetsku kontrolu, koji se odnosi ili na smanjenje populacija komaraca uvođenjem genetski modificiranih komaraca sa smrtonosnim genom koji parenjem ne stvaraju malde ili zamjenom divljih populacija GM komarcima koji su manje potentni nosioci zaraza. Ali moguće posljedice kod ljudi nisu još poznate. Biološka kontrola podrazumijeva korištenje prirodnih predatora, kao što su Gambusia affinis i žabe, u sprječavanju povećanja populacije komaraca.Varijacija je i Tehnika sterilnih insekata (SIT), u kojoj se iradijacijom sterilizirani mužjaci komaraca puštaju u divljinu da se pare s ženkama bez mogućnosti stvaranja potomstva. Jedna od alternativa kemijskim metodama za kontrolu komaraca koja najviše obećava je uporaba bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Međutim, i to navodno ima neželjene efekte (Department of Health U.S.; Nature.com 2010).

Pozitivno razmišljanje

Vrlo je lako paničariti o mogućnosti širenja „smrtonosnih bolesti“ koje spopadaju ljudsku vrstu. Izbijanja i epidemije su zastrašujući događaji. Prevencija bolesti je kompleksna. Mnogo toga ovisi o uvjetima u kojima ljudi žive: zdravlje ljudi u svijetu ovisi o čistoj vodi, zdravom okolišu, sigurnoj opskrbi hranom i čistom zraku, između drugih stvari. Životni stilovi također igraju ulogu u jačanju ili slabljenju imunosnih sustava ljudi, a oni su ključni za izbjegavanje ili oporavak od bolesti u slučaju zaraze. Smrtni neprijatelji dobrom zdravlju su pušenje, ekscesivna uporaba alkohola, prejedanje nezdravom hranom, slabo hranjenje i nedostatak tjelovježbe.

Postoje praktične mjere koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili rizike i neprijatnost koju stvaraju komarci. Koristeći citronella svijeće ili elektroničke naprave protiv kukaca, mogu dovesti do smanjenja prijetnji u neposrednoj blizini. Mreže za komarce preko prozora pomažu da oni ne uđu u vaše prostorije. Ugrizi se mogu ublažiti uporabom krema na bazi bilja, poput Arnice. Spomenula sam da me grizu dok pišem: kad sam bila mlada, patila sam od snažnih reakcija na ugrize komaraca, ali je u kasnijim godinama to prestalo zbog više razloga. Jedna od preventivnim mjera koje poduzimam je uzimanje vitamin B suplementa jer sam pročitala da pomaže. Meni zaista pomaže. Nošenje s životnim izazovima je individualna stvar i svaka misleća osoba bi trebala imati slobodu odlučiti za sebe.

Neki, možda čak većina nas, bi htjeli izbjeći kontakt s otrovima u našim životima koliko je to god moguće. Trenutno na Hvaru i drugdje u Hrvatskoj, ta sloboda izbora je uklonjena. Vrijeme je da se kritizira uporaba otrova u okolišu i da se razumije koliko su opasni za zdravlje sadašnjih i budućih generacija. Netoksične metode nošenja s potencijalno štetnim stvorenjima se moraju koristiti umjesto kemijskih otrova koji mogu uzrokovati veliko uništenje važnih prirodnih resursa. HITNO!

© Vivian Grisogono 2014., ažuriran 2017.
Prijevod: Bartul Mimica

Više na tu temu:

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2023.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2023.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2023.)

Reakcija:
hvala na ovome. Iskreno, uopće me ne raduje, jer upravo odmaram na južnoj strani otoka, divnog, najljepšeg otoka!
Strašno je koliko se mjera provodi stihijski, bez uvažavanja i konzultiranja.
Sretna sam da postoje ljudi kao vi, koji ukazuju i uočavaju štetnost. Možda im jednom ipak dodje do mozga... A. iz Zagreba, 10.8.2014.

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Opasni otrovi! Prskanje otrova – za i protiv

Eco Environment News feeds

  • Producers promoted chemical recycling – processes used to break plastics into constituent molecules – but knew of limitations

    Plastic producers have pushedadvanced recycling” as a salve to the plastic waste crisis despite knowing for years that it is not a technically or economically feasible solution, a new report argues.

    Advanced recycling, also known as chemical recycling, refers to a variety of processes used to break plastics into their constituent molecules. The industry has increasingly promoted these technologies, as public concern about the environmental and health effects of plastic pollution has grown. Yet the rollout of these technologies has been plagued by problems, according to a new analysis from the Center for Climate Integrity (CCI), a fossil-fuel accountability advocacy group.

    Continue reading...

  • Padley Gorge, Derbyshire: In among the fresh lime-green oak leaves is a spotted flycatcher. I watch for movement, but there is none – yet

    Even midweek, warm spring weather brings crowds to the top of Padley Gorge. Sheffielders bask on patches of grass beside the peaty trickle of Burbage Brook. The ice‑cream van on the road above does brisk trade. Kids shriek as they splash in the water. The lack of rain has brought out fire notices: “No barbecues”; and, in a sign of the times, “No shisha”. There’s a faint smell of weed, but that’s about it on the combustibles.

    The world below is wholly different. Here the stream bed drops away and its banks become thronged with oaks. These are not the straight-stemmed specimens of manicured parkland. They are demotic, stunted, twisted, writhing wonders that jostle and clash, a labyrinth of shade and mystery. Paths run either side of the stream, and from my perch I can look down on small groups of people moving through this otherworld, occasionally looking up from the rocky path to gaze at the canopy.

    Continue reading...

  • The University of Queensland system is intended to give policymakers idea of how species traverse the oceans and what it will take to save them

    Off the east coast of Florida, female loggerhead turtles swim more than 1,000km north, hugging the edge of the continental shelf to get to feeding grounds.

    Humpback whales move through Moreton Bay off the Brisbane coast in Australia, on their way to feed around the Balleny Islands more than 4,000km away off the Antarctic coastline, where wandering albatross circle above, travelling 1,000km a day.

    Get Guardian Australia environment editor Adam Morton’s Clear Air column as an email

    Continue reading...

  • Small-scale schemes are replacing dirty diesel with clean electricity in remote areas – and ensuring a just transition

    When the coronavirus pandemic hit in 2020, Roxana Borda Mamani had to leave Mexico, where she was studying for her degree in rural development and food security, and return to her remote village in the Peruvian Amazon.

    At the time, the Indigenous community in Alto Mishagua had neither an internet connection nor a reliable energy source. “How am I going to study?” Borda asked. “With energy from the sun,” replied her friend, a fellow member of the Latin American Observatory for Energy Geopolitics at the Brazil-based Federal University of Latin American Integration (Unila).

    Continue reading...

  • Jaguars, giant armadillos and ocelots among species threatened by shrinking habitat in one of the richest areas of biodiversity in the world

    In the Gran Chaco forest, vast green expanses – home to jaguars, giant armadillos and howler monkeys – have turned to fields of dust. The forest once brimmed with life, says Bashe Nuhem, a member of the Indigenous Qom community, but then came a road, and soon after that logging companies. “It was an invasion. Loggers came without any consultation and families moved away. Those that stayed were left with only a cemetery of trees,” she says.

    The Gran Chaco is South America’s second-largest forest after the Amazon; its 100m hectares (247m acres) stretch across Argentina, Paraguay, Brazil and Bolivia. It is also one of the richest areas of biodiversity in the world – host to more than 3,400 species of plants, 500 birds, 150 mammals, 120 reptiles and 100 amphibians.

    Continue reading...

  • Weardale, North Pennines: This one is showing its worth, teeming with aphids, ready to kickstart a vast and far-reaching food web

    Sunbeams flicker through the translucent young foliage of the sycamore canopy overhead. A shadow darts among them: a blackcap, pecking aphids from the underside of the leaves.

    The insects hatched from overwintering eggs in early April, congregating on loosening bud scales, waiting for tender new leaves to unfurl. Now there are legions of them, aligned along leaf veins, hypodermic stylets plugged in, siphoning sweet sap while simultaneously giving birth to more. They stand with regimented parade-ground spacing, just close enough to stay in touch with their long antennae. A shiver of fidgeting sweeps through the colony as the blackcap approaches.

    Continue reading...

  • On the remote Channel Islands, a draw for researchers and divers, preservation has transformed the ecosystem

    Just 14 miles (23km) off the southern California coast lies a vast underwater paradise.

    Giant sea bass the size of grizzly bears and schools of sardines glide together through swirling strands of golden kelp, whose long stalks preside over a world exploding with life and color. Playful harbor seals dance into the depths of undulating pink, green and orange plants, alongside spiny crustaceans and vibrant sea stars that embrace the volcanic rock that slopes to the sandy seafloor.

    Continue reading...

  • Greens co-leader to table private member’s bill on a worker-led green transition in attempt to seize narrative back from Nigel Farage’s party

    The Labour government is standing back and letting Reform UK “sell the lie” that net zero will harm working people, Carla Denyer, the Greens’ co-leader has said as she prepares to step back from the role she has held for four years.

    Denyer, who will not contest this summer’s party leadership re-election process, told the Guardian that she wanted to focus on her Bristol Central constituency, and to campaign on particular issues, including a net zero policy shaped to the needs of workers.

    Continue reading...

  • Far right accused of misinformation over turbines at Reinhardswald, which has left local people divided

    Deep in the woods that inspired the Brothers Grimm, past the tower from which Rapunzel threw down her hair and the castle in which Sleeping Beauty slumbered, lies a construction site that the far right has declared a crime against national soil and identity.

    In this quiet corner of Germany’s “fairytale forest”, workers are clearing land and building access roads to erect 18 wind turbines.

    Continue reading...

  • Many saw the beloved tree that Adam Carruthers and Daniel Graham cut down as a part of north-east England’s DNA

    “It was just a tree,” said a mystified Adam Carruthers, one of the two men who illegally cut down the tree at Sycamore Gap in the early hours of a stormy night nearly two years ago. “It was almost as if someone had been murdered.”

    Carruthers was right about the reaction to the felling. Many likened its loss to that of a good friend or relative. Its destruction prompted feelings of sadness, grief and then blind fury. Some people wept.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen